SKAC Urednistvo

Ma, koliko puta nisam znala što napraviti, koju odluku donijeti! A Isus nas, evo, uči upravo tome. Prije nego što je odabrao dvanaestoricu učenika koje je prozvao apostolima, cijelu je noć proveo u molitvi. Kada se prisjećam trenutaka u kojem sam donosila neke bitne odluke, moram priznati da nisam u

Čovjek s usahlom desnicom živi i danas. Prije svega, znam da živi u meni. Često se i sama nađem u situacijama gdje farizej u meni odbija Riječ, odbija prihvatiti mir, odbija Božju ljubav. A zašto? Možda zato što mi ne odgovara vrijeme. “Ma Bog će me čekati”, pomislim. Vjerojatno i

Ljudska pljuvačka. Možda bolje rečeno – Bogoljudska ali i dalje pljuvačka. Kad bih god čula ili pročitala ovaj ulomak Evanđelja, prošlo bi mi kroz glavu pitanje: zašto je morao pljunuti, mogao ga je izliječiti i bez toga? Ali tako mi je nešto vrijedno u toj pljuvački. To je kao neki

Razmišljam koliko je lakše držati se nekih zadanih okvira kada govorimo o religijskim običajima, možda vjeri općenito. Po nekoj našoj obiteljskoj tradiciji, nedjeljom ni slučajno ne smijem prati rublje, prati kosu, ušiti gumb na košulji, sjeći nokte, peglati… A čini mi se da Ti, Isuse, gledaš sve to i smiješ

Posavskih korijena i zagrebačke adrese, odlučna i izravna, a tako topla i nježna Jurjina je duša. Ona kad se šali i smije, dotiče ti žice srca, a zvuci življi nego u šargije. Beskompromisno se daje kada je posao u pitanju. Kad se crkva čisti, ona svaku postaju križa briše. Ako

Dotiče me ta Šimunova reakcija. Odmah je krenuo odbijati Isusovu milost, bježati od Njega. Ali nije znao drugačije reagirati na ovo. Ni ja ne znam što sa sobom kad vidim da me Otac moj daruje, zbunim se, uplašim; kako da odgovorim na to, neću ja Njemu sigurno moći dati ono

Šimunova je punica, pošto je ozdravljena, odmah krenula posluživati. Zašto nije uhvatila trenutak da dođe sebi, da shvati što se dogodilo, da se psihički oporavi, da joj taj događaj “sjedne”? Ovo me podsjeća na neke situacije u mojem životu. Kada se desi nešto teško, posebno ako se zareda više toga

Kako mora da je bilo milo Tebi navraćati u svoj Nazaret - sve te uspomene koje naviru, sjećanja koja vrve emocijama. I meni je divno vratiti se kući poslije nekog puta, vidjeti svoj kvart, parkić pred zgradom, garažu, sobu… I obradujem se svojoj obitelji. A kako zaboli spoznaja da s

Isuse, što je to trulo i propadljivo u meni što je ostalo još od starog čovjeka? Koje su to stvari u mome životu kojima se klanjam i po kojima si stvaram lažnu sigurnost i uvjeravam se da sam ispravan? Što je to što me ustvari samo odvlači od tebe, onečišćuje

Toliko toga si mi već dao da nema tih talenata koji bi to zamijenili...Toliko toga mi daješ, a govoriš kako je sve to malo naspram Tvog Kraljevstva.Kada Te pitam "kako Ti uzvratiti? Kako Ti zahvaliti?" - Ti mi kažeš: "Umnoži!"Kada Te pitam "kako umnožiti?" - Ti kažeš: "Podijeli!"Istina...Tek kada nešta

Vrijeme je svadbe. Djevica radosno izlazi u susret zaručniku. Mudro razmišlja što joj je sve potrebno. Njezino djevičanstvo bit će ures zaručniku, a dovoljna je samo svjetiljka i mnogo ulja da svjetiljka može gorjeti sve dok on ne dođe. Svjetlo će osvijetliti njezinu ljepotu, no osvijetlit će i zaručnika kad

Svaki put kada se u pismu govori o postojanosti, ustrajnosti, bojazan mi se uvlači u srce: kako da to ostanem do kraja postojan, ja ovakav, nestalan, prevrtljiv, nezahvalan? Kako da uvijek budem pripravan na Kristov dolazak? Takav put jednog kategoričkog stanja plaši i obeshrabruje svojom neizvedivošću jer ne vidim isprva

Gospodine, progovori mome srcu. Ti prozireš svaku misao, svaku nakanu, svako djelo. Vidiš dublje i jasnije od mene. Je li i u meni sjena licemjerna, uživanje u dosegnutome, povođenje za razumijevanjem, zaborav na tišinu i slušanje tebe? Kako je rekao i Ignacije, na putu odlaska od sebeljublja, želim sve svoje

I kada Te nisam poznavao - Ti si mene poznavao...I kada su mi drugi pričali o Tebi, a ja sam se smijao - Ti si točno znao što želiš od mene...I kada nisam Ti vjerovao - Ti si me i dalje poznavao...I kada Te nisam razumio - Ti si sve

Kad sam pročitala ovaj tekst, prvo su mi na um došle kritike koje smo slušali iz usta vjernika zadnjih godina posebno glasno na pojedine svećenike, na Papu... Riječi koje je meni često teško bilo slušati i čitati.A onda sam u tekstu našla sebe. Sebe koja sam vjernica, duhovni pratitelj, koja

Ponekad i ja poput učenika koji su odstupili mrmljam i protivim se i taman kad jedna stvar sjedne na svoje mjesto druga iskoči i nikako da budem u miru sa svime što govoriš Isuse. Ja si uzimam za pravo mrmljati kada su mi tvoje riječi zahtjevne, a zaboravljam da su

Gospodine, ne usuđujem se reći da te ljubim svim srcem svojim. Mogu ti samo poput Petra reći “Ti znaš da te ljubim” jer to je istina, ti najbolje znaš, bolje od mene same, ljubim li te i koliko i čime. Da bih te ljubila svim srcem, moje srce treba postati

Oduvijek se pitam kako Gibonni u svojim stihovima tako jasno predoči ono što je u čovjeku.. "kao pčela u žlici čaja dok drži dah"  ili "potonulu lađu, sakrit ćeš ispod jezika" i slično. To isto radi i Paula kad razgovaraš s njom. Ona riječima slika ono što se nalazi duboko

“Oni ne htjedoše doći” … pitam se kako to da uzvanici nisu htjeli doći na svadbu, a kralj ih je tako silno želio ondje da je dvaput slao svoje sluge da ih pozovu i sve je pripremio za njih, njima za užitak. Nije mi jasno. Pa gledam kada ljudi inače

Današnje evanđelje čini me radosnom što nitko od nas nije taj koji će suditi drugima, to jest davati drugima njihovu plaću u onaj dan. Ljudski pojmovi pravednosti i ispravnosti prečesto su obojeni subjektivnošću i zaslijepljeni sebičnošću, a Gospodin jedini uistinu zna što je pravedno i ispravno. Čini mi se kao

Kada zamišljam vrata u kraljevstvo nebesko, zamišljam ih kao da su napravljena svakom čovjeku po mjeri. Taman onoliko široka i visoka koliko je širok i visok čovjek koji kroz njih prolazi. Nitko i ništa s njim ne može proći kroz ta vrata. S drugim ljudima možemo skupa ići do vrata,

Kada sjedim u tišini i promatram gdje sam duhom često su mi polazište zapovijedi - živim li ja po zapovijedima koje nam je Gospodin dao. Ponekad stvarno mislim da ih živim ili bar nastojim živjeti. No, unatoč tome, u tim trenucima doživljavam kao da to nije sve, pitam se što

Današnje evanđelje pršti od milosti i radosti. Moje srce se ne može prestati diviti koliko toga Gospodin može napraviti u nečijem životu, samo ako mu čovjek dopusti. Koliko je ponizna Marija! Znala je da neće biti lako, ali je sljedila Riječ. I tu Riječ donosi i drugima! Danas, sutra, uvijek!

Zadivljena sam Isusovom smirenošću u vremenu kušnje. Toliko staloženo i sigurno odgovara te pokazuje da mu je bitnija Božja riječ od zakona. Zadivljena sam Njegovim vraćanjem na početak svega. Toliko toga se može crpiti iz temelja. Ako je temelj dobro napravljen, kuća se može rušiti i dizati nanovo. Od još

Vjernijeg i brižnijeg prijatelja kao što je Antonia rijetko ćeš naći. Ova slavonska zagorka uvijek je spremna utješiti, podijeliti tugu, prenijeti radost. Nosi radost djeteta Božjega gdje god pođe. Zato se tako dobro slaže s dječicom koja joj dolaze na put i koju obožava. Snažna je u nošenju vlastitih križeva

Milosrdni Oče, ponekad ni sama sebi ne mogu oprostiti neke izgovorene riječi ili krive postupke, pa tako ni drugome. Znam, pozivaš me na oprost, ali nekada je tako teško. Zaglavim se u onome što nije dobro poput ptice zatvorene u krletki. Poput ptice koja ne može slobodno letjeti i živjeti!

Dobri Oče, uvijek mi nježno i u ljubavi pokazuješ gdje sam pogriješila. Imaš strpljenja sa mnom i objašnjavaš mi dokle god ne shvatim. Ne stvaraš problem ako i deset puta napravim istu grešku. Ne odbacuješ me zbog toga. Bitnija sam ti ja od toga! Pomozi mi da mogu na taj

Dobri Oče, ponekad idem u suprotnom smjeru od Tebe. U dubini sebe osjećam da to nije ispravno i da je to samo ispunjavanje moje volje, ali ne odustajem. Na tom putu me uvijek dočeka zid kojeg ne mogu preskočiti. Stojim pred njim u suzama, nemirna i razočarana. Iskreno, zahvalna sam

Dobrostivi Gospodine, ne znam koliko mi je još vremena ostalo, ali ono što sigurno znam je to da ti želim u svakoj prilici izlaziti u susret i pronalaziti te u svemu. U svakom buđenju, svakom pogledu, svakom razgovoru, svakoj radosti i tuzi. U ptičicama koje lete, u cvijeću koje raste,

Nebo pokriva cijeli svijet i kao čarobnim plaštom Bog obavija njime svaki život na Zemlji. Odlazak u nebo oduvijek mi se činio tako apstraktnim, nemogućim i nedohvatljivim no onda odjednom san postane java na svakoj Sv. Misi kada primim Euharistiju. Kako nedokučiva milost Božja je da nam po Euharistiji preda

Kada sam vidjela gorušičino zrno shvatila sam Isusove riječi koje su me dovele do spoznaje koliko mala moja vjera je. Ponekad se osjećam kao da se smanji, pa očvrsne, pa opet smanji i tako u krug. Bog svo to vrijeme čvrsto drži moju ruku kao otac razigrano dijete koje se

Gubitak voljene osobe za mene je bila najveća bol na svijetu. Upoznavajući Isusa shvatila sam da čovjek najveći mir ima u Isusu. Zašto onda bježimo od Isusa, kao da nas smrt vodi u provaliju. Bog za nas nije trpio i umro na križu da tako razmišljamo. Bog želi da spoznamo

Jeste li ikada iskusili da Bog po vama nekoga ozdravlja. Ja jesam i vjerujem da smo svi mi na ovaj ili onaj način. Ozdravljati i hraniti osobu mirom, radošću i ljubavlju je najdragocjeniji posao koji mi je Bog mogao povjeriti. Znači da mi toliko vjeruje da mi daje priliku da

Strah? Nepovjerenje? Odakle nastaju? Koliko puta sam iskusila nepovjerenje u ljude, koliko puta sam zatvorila vrata svoga srca da ne bude povrijeđeno. Ali Isus kaže “Ne boj se!”. Zar ova toliko snažna, a jednostavna rečenica ne bi trebala biti nit vodilja mog života. Hrabrost se trenira, ali samo uz Boga

Bezbroj puta iskusila sam Božju providnost i vjerujem da svi po njoj dobivaju brojne milosti koje često i ne zamjećujemo. Jednostavno nam prokližu kroz prste, međutim znam da takve propuste ne smijem sebi dopustiti jer tako propuštam rast svoje vjere, očvršćivanje i osnaživanje iste. Za mene bi sumnja u Božje

Život me toliko zna zaokupiti da ponekad ne mogu ni reći da živim. Pustim da mi brige, strepnje i neizvjesnost odrede dan. Iako planiram svaki svoj dan, nikada se ne odvija onako kako sam ga isplanirala, uvijek je drugačije. Mnogi mi na to samo odmahnu rukom i kažu takav je

Herod je dao svezati Ivana Krstitelja zbog svoje požude. Za trenutno uzbuđenje je zauzdao svoju savjest i divljenje koje je imao prema Ivanu. Svežem li ja poput Heroda, ponekad, svoju savjest? Često se upravo tako osjećam kada s prijateljicama pričam o drugim ljudima. Želim saznati sve zanimljivosti koje su se

„Odakle Isusu ta mudrost i moć?“ pitali su se u ono vrijeme. Njegova ga vlastita rodbina i sumještani nisu razumjeli. Mislili su da ga dobro poznaju, a u stvari o njegovom poslanju nisu imali pojma. Ponekad ni mene moji najbliži ne razumiju... Samo me Bog poznaje i zna sve moje

Marija je predivan cvijet u Božjem vrtu. Nježna, mirna, jednostavna, skromna, kreativna i brižna. Posebna baš poput zvuka violine koju već godinama svira i na taj način dopire do drugih duša. Djevojka koju istinski raduju sitnice. Čistog srca pristupa drugima te ih rado sluša. Ne bježi od izazova koji se

Sviđa mi se kako Isus pita: „Vjeruješ li ovo?“ Vjerujem li uistinu da ću po Isusu živjeti i uskrsnuti, da je On, život i uskrsnuće? Sviđa mi se kako pita Martu; otvoreno, bez ikakve prisile... „Vjeruješ li ovo?“ Isus mi daje slobodu, nije nametljiv, ne želi mi naređivati – On

Najdragocjenije od svega što imam u životu je moja vjera. Gledam je kao dar koji su mi prenijeli roditelji svojim primjerom. Svako novo iskustvo kroz koje prolazim, bilo teško ili radosno, pomaže mi istražiti njezine dubine. Kada mi je teško, i kad imam osjećaj da me nitko ne razumije, utjehu

Isus kaže :“Tko ima uši, neka čuje“. Imam dva zdrava uha, znači mogu čuti bez problema. Ali koliko zapravo slušam što mi Bog govori...? Najčešće samo kada mi odgovara; kad mi je teško, nedjeljom na misi (trudim se) ... Slušam li uopće što Bog želi od mene ili živim po

Prvo na što sam pomislila, bilo je: „Koliko je to gorušičino zrno zapravo maleno? “ Često želim biti veća od toga zrna. Želim postići nešto veliko u svom životu, biti primijećena u društvo ili oduševiti svojim pametnim savjetima. Želim se nečime istaknuti među ljudima. A Ti me Bože želiš malenom

Isuse, danas se meni, kao i Filipu, obraćaš, postavljaš pitanje i kušaš me znajući da ću, baš kao i Filip dati ljudski racionalan odgovor. Kušaš me i provociraš jer želiš da s Tobom surađujem. Ti vidiš manjak mog povjerenja u Tebe. Vidiš moj skučeni pogled na svijet. Vidiš sve dijelove

Danas preda me stavljaš sve ono dobro u mome životu i sve ono loše u mome životu. Danas preda me stavljaš pšenicu moga života i kukolj moga života. Danas mi, Gospodine, posvješćuješ i govoriš mi o prisutnosti neprijatelja u mome životu i njegovoj taktici da mi prilazi kada se najmanje

Čitavši današnje evanđelje, u srcu mi odjekuje molitva koju molimo nakon pričesti “Dušo Kristova”, pogotovo dio: “ne dopusti da se odijelim od Tebe”. Kolika čežnja da budemo s Tobom izvire iz ove slike trsa i loze. Ti me pozivaš svaki dan da ti dolazim i u Euharistiji s tobom jedno

Isuse, htjela bih i ja kao Marija Magdalena odmah ujutro k Tebi trčati, tvoju ljubav tako snažno osjećati. Htjela bih ja kao Marija Magdalena voljeti te kako ona voli. Dolaziti ti, kao što je ona, kad nade više nema i kad se mrak nad život spusti. Htjela bih i ja

Gospodine, dolazi ti silan svijet. Želi te slušati. Dolazim ti i ja. Ali kakva sam? Kakvo je moje srce? Jesam li uopće spremna čuti što mi želiš reći? Na kakvo tlo pada tvoja Riječ? Kakva mi je volja? Čini mi se da mi u zadnje vrijeme puno toga govoriš, ali

Čitajući evanđelje javlja mi se par pitanja. Kakva sam ja to sestra Isusu? Kako se On osjeća gledajući na mene? Na moja bježanja? Odjeljenosti? Kako se on osjeća gledajući svijet? Isuse, ti si stalno tu uz mene, uz svakog čovjeka. Poput brižnog brata paziš na nas. Čekaš da ti dođem.

Gospodine, oprosti mi. Oprosti mi što farizej u meni stalno dolazi do Tebe i konstantno traži znakove i čudesa. A kuda će me to sve odvesti? Što mi znači taj znak? Hoće li mi znakovi pomoći da promijenim i uredim svoj život na bolje i da odlučim da za Tebe

Današnje Evanđelje iznova me podsjeća koliko je bitna samoća i tišina u životu svakog vjernika. Samoća je stanje u kojem na površinu izlazi sva naša nutrina, svi naši nemiri, brige, nesigurnosti i mane. To je dragocjen trenutak da sve to predamo Gospodinu kako bi se u nama dogodila prava promjena

Riječi današnjeg Evanđelja puno me toga uče o tome kakav je Isus i kakvi svi mi trebamo biti. Gospodar svemira i sveg života već se preko svake mjere ponizio svojim utjelovljenjem, a na taj način nastavlja živjeti i tijekom cijelog svog zemaljskog života. U najvećoj poniznosti i skromnosti liječi sve

Današnji evanđeoski odlomak još me jednom podsjeća koliko je Isusu bitan sam čovjek i njegove potrebe, čak do te mjere da je sa svojim učenicima prekršio propise židovske tradicije. Propise treba poštovati, ali Isus nas podsjeća da su propisi tu radi čovjeka, a ne čovjek radi propisa. I ja često

Jakova sam upoznao kada sam odlučio na poticaj prijatelja s fakulteta prijaviti se na Exitus program. Upoznali smo se preko međusobnih poznanstava ljudi i formirali jedno bratstvo koje je trebalo zajedničkim snagama proći iznimno težak i zahtjevan program. U njemu se čovjek suoči sa stvarnošću i svojim slabostima. Tijekom tog

Danas nas Isus blago i mirno poziva da dođemo k Njemu. Kaže da trebamo uzeti jaram Njegov na sebe. Na prvi pogled, jaram kod domaćih životinja odaje sliku zarobljenosti, okovanosti, neslobode. Ali da bi te životinje učinile neko korisno djelo za koje su stvorene, nužno je da budu upregnute u

Današnje Evanđelje za mene je vrlo važna lekcija. U glavi mi odmah zazvone riječi iz prve knjige o Samuelu: “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” Mnogo puta u životu sam mislio da sam važan i bitan jer mi

Tekst današnjeg Evanđelja podsjeća me na tolika Božja dobročinstva u mojem životu, tolike uslišane molbe i blagoslove, a ja se unatoč tome ipak teško i sporo mijenjam. Isusove prijetnje i upozorenja mi na prvu stvaraju određen pritisak i frustraciju zbog stalnog padanja u grijeh. Ali onda shvatim da Isus od

Na prvi pogled, riječi današnjeg Evanđelja zvuče zastrašujuće i zabrinjavajuće. Kako to da Isus, koji je pun ljubavi i milosrđa, kaže da će umjesto mira donijeti mač? I mene samog mučile su ove dvojbe i sumnje. Ali s vremenom sam nešto shvatio. Što sam se više trudio živjeti po Božjoj

Bog me zove imenom, nisam slovo ni broj, nego urezana u dlan Tvoj. Ove divne stihove je napisao fra Marin, a baš su mi oni došli u misli čitajući današnje evanđelje. Bog zove upravo mene, ne sutra, ne jednog dana, već baš sada. Zove me mojim imenom i šalje me

Ponekad razmišljam kako će izgledati trenutak kada dođem pred Gospodina. Strah i sumnja nestaju pred riječima „A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle!“ Spoznaja da sam stvorena upravo ovakva kakva jesam, da me je Bog poznavao još u majčinoj utrobi i da ću se