Oduvijek se pitam kako Gibonni u svojim stihovima tako jasno predoči ono što je u čovjeku.. “kao pčela u žlici čaja dok drži dah” ili “potonulu lađu, sakrit ćeš ispod jezika” i slično. To isto radi i Paula kad razgovaraš s njom. Ona riječima slika ono što se nalazi duboko u drugim dušama i pomaže ti izvući ono što ni sam nisi znao da nosiš u sebi. Barem je tako meni. U našim razgovorima bolje sam upoznala Isusa koji dolazi tebi kada nisi dobro i zbilja želi čuti zašto je to tako, Isusa koji te bezuvjetno voli i kada si ti najgori prema Njemu, Isusa koji oprašta čak i kada ga duboko raniš svojim riječima i pogledima. Ako ti je potreban takav razgovor, naći ćeš je negdje gdje upija sunce i sluša glazbu iz crtića, možda uz more.. Ali sigurno sa šalicom kave u ruci, spremno čeka da dođeš kako bi s tobom podijelila čokoladu koja se topi na suncu.
