Prošli je tjedan u naš inbox došlo divno svjedočanstvo i tako prikladno za današnji petak, dan kad slavimo i častimo Presveto Srce Isusovo. Hvala Ivani jer se odazvala poticaju da dijeli, a ako i ti želiš podijeliti svoju SKAC priču, čudesa i milosti koje je Bog po SKAC-u / u SKAC-u činio u tvom životu, piši nam na odnosi@skac.he
Gdje je mladost, tu je radost! Tu misao tako lijepo oživotvoruje SKAC! Doista, kada pomislim na SKAC, pomislim na radost! Pomislim na mladost koja se ne boji služiti, koja ljubi služeći, koja otvara širom vrata Kristu pomažući brojnim dušama… I dok sve to stoji, moja priča vezana je uz tišinu… uz kapelicu i klanjanje.
Moj put započeo je prije 10 godina prijavom na duhovne vježbe u svakodnevici koju je vodio pater Ike, a pratio me dragi vrijedni Božji suradnik – Tomislav Bišćan. Iako je prošlo mnogo godina, trajno mi u srcu odzvanjaju i žive riječi kako nas je Bog stvorio iz ljubavi, za ljubav… Opet sam se prijavila na vježbe 2021. godine i tada me vodila sestra Milana… Što mi bijaše prije gorko, sada mi postadoše slatko… Tako bi se nekako opisati moj početak u SKAC-ovoj kapelici, koja mi postadoše veoma bliska…
Prije se nisam mogla pronaći u klanjanju, nisam se mogla koncentrirati, ali nakon što sam jednom morala za eksperiment u vježbama izabrati što me najviše košta i nakon što sam pročitala rečenicu da nas Isus u klanjanju grli, odlučila sam dati priliku… Polako smo se Isus I ja upoznavali, nježno, strpljivo, blago kako samo On to zna… Dolazila sam sve češće i češće… Doista sam se osjećala kao da me dočekuje Prijatelj koji kaže: Ivana, pa dobro došla, čekao sam te, dođi samo, dođi… I pomalo, pomalo, ali sigurno, ta kapelica postadoše moje utočište, odmor… Mjesto gdje sam mogla dijeliti radosti i žalosti, brige i veselja… U SKAC-u, blagoslovljeni bili, još sam se više zaljubljivala u Srce Isusovo… Kako je lijepo bilo otkriti da je Euharistija dar Srca Isusova! U toj kapelici učila sam slušati, ljubiti, vjerovati, opraštati… Bilo je u ovih godina trenutaka kada sam na duže vrijeme izbivala, ali ipak, vraćah se iznova, iznova… Jer Ljubav zove! Upoznala sam mnoge mlade tamo i radovala se kakve divne prijatelje naš Isus ima… Na srcu mi je i ovo reći… Bijah stranac i primiste me… Iako nisam službeno SKAC-ovka, u vašem uredu sam se osjećala viđenom i prihvaćenom… Zahvaljujem Bogu koji je strpljiv i sućutan, a bome, takvi ste i Vi! Hvala što se razdajete za mlade, za Boga, za duše… Sve na veću slavu Božju!
Ponekad čuda nisu vidljiva golim okom… Ponekad je čudo poput kvasca koje buja i donosi radost, nadu, mir, utjehu… U tišini… Ali ljubav se razdaje… Poput voda koja se prelijevaju u rijeke, a one u ocean… U ocean Milosrđa Srca Isusova….
Takva je i moja priča sa SKAC-om…
Zauvijek zahvalna, u ljubavi…
Ivana
