Par godina, negdje od 2021. u pozadini svojih ušiju slušala sam o 3D formaciji, bio je to neki prizvuk velikog rada na sebi. Često sam se znala uhvatit u misli podjednakog divljenja ljudima koji su formaciju prošli i bježanja od sličnog izazova za sebe. Jer tko još može i stigne sad to nešto 3 godine raditi tako jako na sebi, ali ipak sad kad se osvrnem, uviđam kako je mala misao potrebna da se velika milost stavi sa strane. Kako je Gospodin rekao, tko ima uši neka čuje, svaka je godina dio za sebe i na slobodu je hoćeš li ju odraditi, a svaka vjerujem nosi jednu veliku avanturu kao svaki nastavak Gospodara prstenova. Nisam to tad najbolje razumjela pa je taj prizvuk jednostavno negdje ostao i tinjao do prošle godine.

Taj dan sam listala objave po Instagramu i vidjela SKAC-ovu objavu kako se otvaraju prijave za 3D. Nastavila sam skrolati, ali zrno je u duši već bilo posađeno. Nakon par daljnjih objava, vratila sam se, otvorila opis, krenula tražiti detalje. Vidjela sam tad da je zadnji rok za mene zbog godina što me dodatno guralo ka prijavi. Nisam bila sigurna je li pravi tajming, niti hoću li uspjeti, hoću li stići, moj me suprug jako ohrabrivao da se prijavim, a i sama sam uviđala da razumno gledano uspjet ću sve izorganizirati, sve ostale misli pustiti tako da raste pouzdanje u Božju providnost i vodstvo.

Bila je to jedna duboka godina za mene, godina lijepih susreta, godina novih poznanstava, godina nove perspektive na neke već poznate duhovne teme. 3D me svojim eksperimentima gurao vam granica vlastite ugode i kontrole, trudila sam se više javno istupati, ja koja sam u strahu od javnog nastupa, a ipak čeznem da nemam tremu. Htjela sam se uhvatit u koštac sa svojim strahovima, čak i onim najmanjim. Biti svoja, autentična u Kristu. Otvorila sam se više, pustila da kroz svoje slabosti budem to što jesam, da Krist bude više u njima, u meni.

Bilo je teškoća, posebno pred kraj, nekad sam bila toliko umorna da nisam znala ni što ću ja tamo na susretu nit koja je moja svrha tamo, ali svaki put mi je susret donio toliko ljepote, razbudila bih se toliko da bi poslije dugo duh bio zapaljen u meni poslije susreta. Naučila sam da otvoreno srce za ljepotu i kroz teškoću pronađe način da pusti tu svetu vatru u sebe da gori. Da ustrajnost čini svoje i donosi korak naprijed i kad se čini da se ništa ne događa.

Voljela bih kad bi si svatko dao šansu probati 3D (ako želiš – prijavi se) i pustiti da Duh djeluje kroz vlastitu volju i otvorenost srca. Raditi na krepostima, ali i slabostima kao što je to slučaj na prvoj godini nigdje mlada osoba ne može dobiti na jednom mjestu tako cjelovito kao što je to 3D formacija.

Živjeti i biti kontemplativac u akciji, to vjerujem svakog čeka… Godina u kojoj određene spoznaje vode u dubinu kroz koju Gospodin vodi i na koju nas sve poziva.