SKAC Urednistvo

Otvorimo Gospodinu svoja srca! Čak i onda kada se nalazimo u nama naočigled bezizlaznim i nejasnim životnim situacijma nemojmo gubiti nadu, jer nismo sami. Upravo nam Marijin primjer pruža utjehu kako čvrsta vjera i pouzdanje u Njegovu providnost mogu samo uroditi plodom u našim životima. Sve svoje predajmo Njemu! Dopustimo

Hej čovječe! Sjećaš li se onog trenutka kada si počeo/la živjeti svoju molitvu? Sjećaš li se one želje negdje tamo davno ostvarene? Zaviri malo u svoju nutrinu…Pogledaj u dubinu…Prisjeti se onoga osjećaja milosti kada si shvatio/la da je to od Boga. Da je to ono što si tako gorljivo i

Dragi Bože, molim Te oprosti nama ljudima…Oprosti nama taštima,povodljivima, nezadovoljnima, ogorčenima. Oprosti, jer slijepi smopored vlastitih očiju. Tražimo više, bolje, veće. Gorljivo žurimo navrh. Jurimo ciljeve, stavljamo kvačice, lijepimo etikete…A gdjestižemo? Na koji vrh stižemo? Možda smo prvi u očima svijeta, alismo prvi odozada u Njegovim očima. Oprosti nam, jer

Ivana je jedna draga prijateljica koju sam upoznala u objema teškom razdoblju, na zahtjevnom Farmaceutskom fakultetu koji nas je izgradio i očvrsnuo. Iako možda na prvu samozatajna i odmjerena, Ivana je jedna srdačna, vedra i iskrena osoba koja svaku riječ posluša, lako se stavi u „tuđe” cipele,uvijek da objektivan i

Bezbroj puta u moje srce zaluta misao: Bože jesam li te dostojna?Pa se pitam imam li ja pravo gledati u oči Tvoje, iako znam da samsvjesno zatajila srce svoje? Pa te onako potiho i poniznotražim…Šuljam se…A ti me pun ljubavi iznova strpljivo učiš da tvojamilost nema granica. Pružaš mi ruku

Dobri moj Bože, ove godine si mi udijelio posebnu milost pozvavši me iznova na puteve tvoje. Molim te da datu milost ne izgubim u besciljnim mislima svojim. Molim Te, podari mi snagu da uvijek poštujem volju tvoju! Čak i onda kada ne vidim jasan cilj. Čak i onda kada breme

Često se u životu pitam Bože gdje si? Bože zašto ne još ja? Kada ćedoći to moje vrijeme? Kada će moja molitva biti uslišana? Puna su miusta mene, a ne tebe Gospodine… A ti strpljivo bdiješ nada mnom.Pogled tvoj usmjeren je ka meni, a da ja toga nisam ni svjesna..

Gospodine, koliko puta čujem glas Tvoj, a odgovora ne dobivaš. Kolikoputa strpljivo kucaš na vrata moja, a ja ne otvaram. Svjesno okrećemglavu i ostavljam te u predvorju srca svoga. Ostavljam te da čekaš.Molim te Gospodine, daj da se na prvi pogled tvoj osvrnem, i nikada višene pogledam natrag iza sebe!

“Poravnite put Gospodnji.”Današnje evanđelje potiče nas da sagledamo gdje smoi kojim putem hodamo. Idemo li stazom gledajućisvjetlo ili lutamo mrakom? Prepustimo Gospodinu svojestaze i dopustimo mu da svijetli u našim životima kakobi osvijetlio svaki kutak naše duše. Gospodine,predajem ti svoje srce i svoju dušu, budi jedino Svjetlou mom životu.

Često čovjek od Boga traži ozdravljenje, razne milosti i ispunjenje svojih želja. Mnogi ne znaju prihvatiti Božju milost. To nije uzeti k sebi i sebično zadržati što nam je dano. Ponajprije je potrebno Bogu zahvaliti, predati taj dar Njemu i prepustiti da On vodi. I onda ćemo moći i mi,

U „ovom naraštaju“ i djeci na trgovima prepoznajem sliku sebe. U mojoj svakodnevici mi daješ lijepe i vrlo ugodne stvari da me dovedu do odnosa s Tobom i – ništa. Daješ mi zatim i one teške i izazovne da Te makar u njima prepoznam, ali opet – ništa. Osjećam

Ti si, Bože, jedino mjesto na kojem mogu naći istinski odmor. Moja lađa samo u Tvojoj luci pronalazi mir i rasterećuje svih tereta. Da mi da Te prepoznam i krenem k Tebi kako bi moja duša imala mir, a srce radost.

Kada zalutam, pitam se gdje je Bog. Kao da je zalutao On, a ne ja. Umjesto da se osvrnem i pogledam gdje sam, da potražim Njega, ja i dalje samo koračam. Lutamo kad pogled svratimo s Gospodina. Budimo kao cvijet koji traži zrake Sunca koje mu daju život, vodu koja

Daj mi, Gospodine, hrabrosti kako bih sav svoj život mogla staviti u Tvoje ruke.  Svu svoju prošlost, terete života i ono što nosim u sebi predajem Tebi. I ne dopusti, molim te, da išta drugo bude u središtu moga života doli Krista i Njegove milosti.

Isabelle je osoba iz koje isijava radost, a ona tu radost dijeli s drugima i svojim Njena vjera je punapouzdanja u Boga. Uistinu, ona je primjer osobe koja se beskrajno pouzdaje u Boga i iz kojejednostavno isijava svjetlo. Brižljiva je i uvijek je spremna pomoći. Knjiga Sirahova govori: “ Vjeranprijatelj

Uplašena sam Isuse bez svog pastira. Tako se lako odvojim od svoga stada kadanjega nema. Nema čak ni psa ovčara da me opomene kada skrećem sa pravog puta.Molim te Isuse da pozoveš nove pastire u svoju službu. Neka se ne boje odvažiti nataj poziv. To je poziv najplemenitije naravi. Bez

Izgubila si se Marijo u silnim pobožnostima i kako da te sada pronađem? Marijopredivna moja Majko, molim za Tvoj zagovor svaki dan i uvijek iznova dolazim kTebi. Ali što Ti tražiš od mene? Često svoju majku želim iznenaditi cvijetom ililijepom riječju ali njoj bi najdraže bilo kada bi napravila ono

Kvaliteta, ne kvantiteta. Ne želim da je naš odnos, Oče, sveden na puko nabrajanje molitava. Ja želim živo biti svjesna Tvoje prisutnosti, Tvoje volje. Želim znati tko si Ti! Ne želim doći pred vrata Tvoga Kraljevstva i čuti da me ne poznaješ. Pomozi mi da budem mudra i da

Hvala Ti, Isuse, što brineš o mojim svakodnevnim potrebama. Često zaboravim da Ti je bitno kako se osjećam, jesam li gladna, umorna. Zaboravim da si prisutan kroz čitav moj dan. Sve vidiš, umnažaš kruhove u mom životu i onda kada ja nisam svjesna da mi nešto nedostaje. Ti zaista

Tako često kompliciramo život sebi i drugima. Ne znamo uživati u  prirodi, dobroj kavi, ne primjećujemo ljepotu cvijeta. Vječito se nalazimo u filozofskim  raspravama, tražimo različitosti među sobom. A što se onda dogodi? Onda ugledamo dijete, koje u svoj svojoj jednostavnosti, kao da razumije  zakon  ljubavi bolje od nas.

Bdjeti. Biti budan, svjestan, pozoran i – čekati. Vratarova jedina zadaća je da bdije, da pazi tko će ući kroz vrata u dom dok se izvana prostire mrkli mrak. On gleda u tamu i iz te tame očekuje domaćina koji po mraku dolazi kući. U slici tame prepoznajem svoje

Tvoja današnja poruka, Gospodine, direktan je nastavak one jučerašnje. Jučer si mi rekao da će prije Nebo i Zemlja umaći nego Tvoje riječi, a danas ne možeš biti jasniji oko toga da trebamo u svako doba moliti. Koliko se samo često nađem preplavljen životnim brigama i vremenitim okolnostima koje

Danas pred mene stavljaš sliku smokve i ostalih stabala. Njihovi pupoljci navještaju ono što dolazi – ljeto. To je vrijeme koje je vrhunac i cijela poanta životnog ciklusa voćke – dati svoj plod nekome za hranu. Kakvi su pupoljci, takav će biti i plod. Zreo ili kiseo, sočan ili

Gospodine, pozovi me k sebi i poći ću za Tobom. Ostavit ću mreže svojega života koje me odvlače od Tebe i odazvati se Tvojem pozivu. Nauči me biti ribarom ljudskih srdaca kako bi Tvoje Kraljevstvo raslo, a ljudsko se srce ponizilo.

Blago nama ako nam je pogled usmjeren na Krista, na Svjetlost spasenja. O, kako li je teško živjeti u tamnici vlastite sjene vjerujući da je naš život naša stvar i naši uspjesi naša zasluga. Tako često upiremo naš pogled u tlo gledajući sjene naših života, a istovremeno zaboravljamo kako smo

Kada nas zadese strahovi ne trebamo se prepustiti očaju. Predajmo Kristu sve naše nemire i On će nam zauzvrat dati svoj mir. Dajmo Mu naše žalosti i on će ih pretvoriti u radost. Gospodine, predajem ti svoj život, svoju obitelj, svoju domovinu. Ne dopusti da ikada budemo bez Tebe, već

Gospodine, daj da u Tvoju riznicu, Tvoje Kraljevstvo ubacujem ono što ti pripada, a to je sav moj život. Ne samo najbolji i najljepši njegovi dijelovi, već čitavo svoje biće. Dajem ti svoje srce, Gospodine i njegove najveće dubine. Izliječi što je bolesno, zacijeli što je bolno i radost će

Marija, svijetla duša koja donosi svjetlost u svaki prostor u kojem se pojavi. Kada sam jeupoznala na pamet su mi pale riječi: „Vi ste svijetlost svijeta“ (Matej 5, 14). Marija nosi tusvjetlost u sebi i dijeli je s drugima. Prvo što ćete zamijetiti na njoj je osmijeh koji prožimatamu te

”Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.”Bog koji se skriva na rubovima. Bog koji je u siromasima. Bog koji je u ranjenima. Bogkoji je u odbačenima, gladnima, žednima, bolesnima. Bog koji je u izruganima iponiženima. Bog koji je u usamljenima. Bog koji je u onima bez

”Bog nije Bog mrtvih, nego Bog živih.”I u današnjem evanđelju govoriš da si ti Život – da si ti Bog koji nije Bog mrtvih, negoBog živih. Za sebe si nas stvorio i tebi živimo. Sve dok sam u zajedništvu s tobomimam život. U meni je radost, punina i ljubav. Kada

”Od doma Božjega načiniste pećinu razbojničku.”Rastjeruješ trgovce! Rastjeruješ i prevrćeš sve ono što su donijeli, posložili i stoje izatoga kako bi to drugima mogli dati – zapravo, s drugima trgovati. Pitam se što suprodavali ti trgovci? Nisu mogli dati ono što nemaju. U čemu je njihovo obilje? U čemuje njihovo

”Kad bi spoznao što je za tvoj mir?”Suze tvoje Isuse i danas su nad Jeruzalemom. Posebno u vrijeme kada se tamo nalazi rat i kada nam je lako osjetiti stvarnost, težinu i strah svakoga trenutka. Jeruzalem je i moje srce. I u njemu se vodi rat. Svaki put kada

”Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.”“Bojao sam te se jer si čovjek strog…”. “Iz tvojih usta te sudim, zli slugo!” Strah i osuda; krive slike o Bogu i naše riječi. Dvije stvarnosti koje su toliko prisutne

Pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, moje majke i braće moje!”Ne samo prijateljima, nego majkom, braćom i sestrama nazivao si sve one koji su bili spremni vršiti volju Očevu. Ta ljubav koju imaš prema nama ista je i danas. U mnoštvu pronalaziš svoje. Dok stojim ispred Tebe, pitam se

Promatram čovjeka koji je slijep – sjedi kraj puta i prosi. Teško mi je zamisliti kako se osjećao – sam, odbačen i potreban drugih. I pitam se što ga je zapravo dovelo do takvoga života. Često puta Isuse, kada si govorio o uzetosti i sljepoći, pokazivao si na stanje

Svakome od nas je darovano nešto što nam leži i ide od ruke, nešto u čemu bi mogli biti dobri. Nekome su dani matematički talenti, nekome sportski talenti, nekome jezični, nekome glazbeni… Uistinu smo s mnogobrojnimtalentima darovani, neki s više neki s manje. I nije bitno koliko smo talenatadobili već

Pomozi mi Bože da ne posustanem, daj da nikada ma koliko bilo teško neodustanem, da nikada ne izgubim nadu i vjeru u Tebe i tvoju pomoć.Pomozi mi da ne posustanem i da ostanem uvijek ustrajan u svakoj molitvi.Zamjeni nam naše slabosti, tugu i beznađe s Tvojom snagom, radosti inadom. Udjeli

Jesam li spreman ostaviti sav posao, ostaviti i zaboraviti sve meni bitne inebitne stvari. Jesam li spreman ostaviti i odreći se svih ovozemaljskihradosti, briga, ljubavi, tuge, grijeha, zabave… Hoću li moći spremno dočekatitaj dan objave i spremno mu odgovoriti. Hoću li moći spremno odreći sesvega i ostaviti sav svoj život

Od prvog trenutka kad sam na Modravama ugledala Matea, osjetila sam neopisivu dragost. Podsjetio me na anđela iz jednog talijanskog filma o Isusovom životu. I ne znam ja tu dragost baš dobro pretočiti u riječi, ali znam da svaki put kad Mateo dođe u SKAC, s njim dođu i neopisiva

»Kad će doći kraljevstvo Božje?« pitali su farizeji Isusa, a pitamo se i mi to danas. Mi ljudi uvijek volimo iščekivati nešto, ali volimo to samo onda kada znamo koliko točno trebamo čekati. Volimo odbrojavati dane do nekih nama važnih i dragih događaja: rođendana, Božića, početka ljeta,… Često smo

O Bože, koliko si puta uslišio sve moje molitve i s koliko si me ljubavi, milosti i blagoslova sve obdario. Stvarno mogu reći da živim u izobilju, da mi ništa ne fali i da si mi sve što zaista trebam dao. Ali koliko Ti se puta sjetim za sve

Sluge smo beskorisne! Ovo mi je malo teško za prihvatiti, da smo beskorisni i još pogotovo ako to sami za sebe kažemo. Ali tu nam Isus govori o tome za što smo stvoreni i što smo dužni činiti. Baš kao što ni pas koji čuva kuću neće biti posebno

Koliko puta sam bio tvrda srca i kao razmaženo se dijete ljutio i durio na svoje bližnje misleći da su to zaslužili jer su me povrijedili. Koliko sam puta umjesto blagih riječi oprosta i pomirenja izgovorio one ružne, grube i teške koje su trebale biti kao neka kazna. Koliko

Katarinina posebnost leži u tome što je uvijek svoja. Bila i ostala. Ne slijedi masu, već postojano u svojoj odluci da hodi uz Isusa, ne napušta taj put. Tuđe prijedloge da učini nešto što bi ju moglo udaljiti od tog hoda, odlučno odbija te stoji uz svoju odluku. Nije to

Gospodine, borim se s tom idejom da lude djevice nisu mogle ući na svadbu jer im jenedostajalo ulja u pravome času. Zašto li nisu uzele ulja? Jesu li zaboravile, ili ima nekidrugi razlog? Borim se s time, jer znaš, i mene već umor hvata i ulja mi nedostaje. Hoćeš li

Gle, Ti si taj koji je vjeran u najmanjem. Vjeran si i u najmanjim mrvicama što Ti ih dajem,vjeran si čak i kada i to najmanje izostane. A meni je teško biti Ti vjerna makar si mi već i ononajveće dao - Ti Bog moj, sama si mi Sebe potpuno

Gospodine, što to čuješ o meni? Što je ono što Ti godi, a što ono što Ti nije po volji? KolikoTvoga imanja već rasuh? Dođi, brzo dođi i nauči me upravljati da bar malo manje Tvogaimanja rasipam.

I ja sam prodavač i mjenjač koji sjedi u Tvome hramu. Ta gle, dolazim Tebi u hram, dolazim i želim Ti prodati svoja djela i u zamjenu za molitvu tražim što je volja moja. I zato, istjeraj i raspi što Ti se ne sviđa, isprevrći i moje stolove, sve

Gospodine, zbunjuješ me. O kakvoj mržnji govoriš? I kakve veze s time imaju troškovi za gradnju kule i kralj koji ratuje? Ne razumijem Te, i zato, govori mi polako, govori mi jednostavnije, da Te mogu shvatiti. Govori opet i opet i daj mi da čujem i shvatim.

O Gospodine, prisili i mene, kao što je sluga prisilio one koje je našao na putovima i među ogradama. Ne slušaj moje glupe isprike, nego prisili i mene! Znaš Ti za moju glad, glad koju možeš utažiti samo Ti, i zato, ako treba prsili i mene na Svoju večeru.

O dragi moj Bože, daj mi da shvatim da ja Tebi stvarno nemam čime uzvratiti. Sva su moja djela  siromašna, moja je ljubav hroma i sakata, moje oči slijepe na Tvoje iskaze ljubavi. A gle, unatoč tome što Ti nemam čime uzvratiti, Ti mene i dalje zoveš. I to

»Govore, a ne čine«. Prate li i moji postupci moje riječi? Puni smo ustaBožje riječi i svaki dan imamo priliku pokazati svojoj okolini Božje svjetlo, koje često propustimo. Krist daje jedinstvene upute kako živjeti u skrovitosti bez potrebe za tuđom pohvalom za svoj rad. Kao i što kaže sv. Antun

Poniznost. Poniznost u malim stvarima, svakodnevici, odnosima sdrugima. Isus nas poziva na odabir poniznosti i jednostavnosti u svimsituacijama i odlukama. Poniznost nas oslobađa i vodi k Istini. Istini tkosmo mi zapravo, bez nametanja mišljenja ovog svijeta i tuđih očekivanja.Onome što mi jesmo, na Božju sliku.Gospodine molim te da uvijek biram

Moto: pomalo, realno Teinu posebnost teško je izreći u par rečenica. Prvo što upadne u oči je njena radost i neizmjerna otvorenost prema ljudima, iskustvima i putovanjima. Prava prijateljica u kojoj pronađeš radost i potporu. Tu je i njen humor, gdje se iza zagrebačkih kvartovskih fora, poziva "na šake", krije

Svaki dan i trenutak Božji dar je nama. Dar u kojima smo okruženičudesima - čudesima ozdravljenja, milostima, prirodom, ljudima. Tolikočudesa Isus ima za nas ako se tome otvorimo i toliko toga je Bogzamislio za nas. Često danas i ja odlučujem o onome što je pravedno,kada je ispravno vrijeme za odvijanje

"Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti..." - kolika je bezuvjetna Božja ljubav kada nas nikako ne želi izgubiti, već nam pružiti Život vječni po svom Sinu, Isusu Kristu. Predivno je znati koliko smo dragocjeni u Božjim očima i

Kakve radosne riječi! Prava je utjeha i radost znati Isusove upute kako živjeti svoj svakodnevni život. Život je predivan, iako zna biti pun nedaća i nerazumijevanja. Teško nam je “izaći” iz sebe i prepustiti sve Isusu, a ne uzdati se u svoje snage. Svi ožalosćeni, krotki, siromašni duhom, gladni

Gorušičino zrno. Maleno zrno, plodno tlo i strpljenje je ono što treba kako bi iz svega toga nastao predivan plod. Kraljevstvo Božje je tome nalik - svatko od nas nosi u sebi sjeme dobra koje uz ispravno "zalijevanje" odnosno Božju riječ, Njegovu prisutnost i pouzdanje u Providnost može izrasti najljepši plod

»Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« - kako divne riječi za ženu koja je 18 godina bolovala od duha bolesti. Zamišljam radost koja je ispunila sinagogu te subote i koja je očitovala nadu pred cijelim mnoštvom. Nadu koja pokazuje kako Bogu ništa nije nemoguće i da je Njegova milost uvijek

Isus ne razmišlja kao mi! Farizeji su naučili zakon napamet i kad ga je taj neki zakonoznanacpitao koja je zapovijed najveća u Zakonu vjerojatno je od Isusa očekivao neki citat iz Zakona.Ali Isus nije samo naučio Zakon, On ga razumije! Mislim kako i ne bi, Isus je napisao Zakon.Isus je

Super je kod Luke jer se iskreno smije na skoro sve moje fore (i loše); stvarno ga nije teško nasmijati. Ljudi ga pamte baš zbog te vedrine i otvorenosti, te neke spontane “ludosti” jer ga, kako kaže, nije previše briga što drugi misle o njemu, a opet vidiš da

Isus "provede noć moleći se Bogu." Mogao je provest noć na toliko drugih načina. Mogao jespavati, mogao je biti okružen mnoštvom koje Ga je obožavalo i dobivati pažnju… Kad mi jesuper u životu ponekad zaboravim da je molitva (moj odnos s Bogom) izvor toga što mi jesuper i prestanem moliti.

Fora stvar kad znaš prepoznavati znakove vremena je ta da se možeš unaprijed pripremiti zanevolju i odmah je u korijenu srezati. I mislim da Isusa smeta što to radimo za sve "ne tolikobitne" stvari kao hoće li padati kiša, a ne obraćamo toliko pažnje na duhovni svijet. Sv. Pavaokaže da

Trudivši se biti dobar i ljubazan prema svima često izgubim sebe u tome. Bog nas ne zove da se nikada ne zamjerimo nikome, nego da budemo sveti. Riječ „svet“ na hebrejskom je „kadoš“ što originalno znači različit, odvojen, drukčiji. Nije lako biti kršćanin, ali je lijepo biti kršćanin. Sv.

Presmiješno mi je u današnjem Evanđelju kako se čini da Isus skroz ignorira Petra kad Mu Petar postavi pitanje: „Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?“ Što je logično pitanje, jer u tom trenutku apostoli su teoretski znali da je Isus Mesija dok narod

Cijeli sam život bio ljubomoran na sv. Dizmu – razbojnika koji je visio zajedno s Isusom na križu. Kako je on dobro odigrao život. Cijeli život radi što hoće, zadnje sekunde se obrati i Isus mu obeća Raj. Ali to nije način. Naravno da je lakše spavati, nego bdjeti

Ponekad se pitam nije li Bog ponekad malo pre strog prema ljudima koji nisu učinili ništa loše, ali im se u srcu javila težnja koja nije dobra. „Bezumniče!“ je teška riječ, a pogotovo postaje teška kad mi ju kaže Bog, moj dobri Otac. No kada je bolje vrijeme za

Caru carevo, a Bogu Božje. Razmišljam o tome što je sve Božje. Gledam oko sebe. Sve što vidim je Božje. Ne gledam baš često na sve oko sebe kao na Božji dar. Bog mi se obraća kroz sve stvoreno. Bog se sakriva u zelenilu ove krošnje ispred mene. U

Branimir Norac za prijatelje Brane, S Božjom se riječju svakodnevno hrani. Ljepoti Božjih stvorenja se divi Ali rado će ti o tome više na pivi. Boga traži u sitnicama dana, Veseli se svakoj dobroj promjeni duhovnog stanja. Zna dobro kako kušati i guštati I ne pomišlja Prvu Ljubav napuštati. Instrument

Koliko puta ja u danu zaniječem poticaj Duha? U meni buja ideja dobra i jasno je vidim, ali je nekako prigušim, ubijem. Možda mi se učini nekad da nije primjereno poslušati Glas, nekad se čini previše teško. I tako stalno padam i stalno se lomim. I nekim čudom stalno

Tješi me ta pomisao na Boga koji se brine za svoje stvorenje. Bog koji pazi svoje stvorenje. Mogu li postati svjesniji njegove prisutnosti i njegove ljubavi za nas i za mene? Toliko sam se naviknuo na ove Božje izjave ljubavi da ih često uzimam zdravo za gotovo. Ali pričamo

“ Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.” Pitam se bi li i ja bio dio te masekoja je ubijala proroke, samo da sam rođen u drugom vremenu i na drugom mjestu.Uvijek postoji taj nagon da se priključiš masi, ali nebrojeno je puta masa bila oruđezla. Teško mi je

Ići pred Isusom. Prije nego dođe Isus pripremiti tlo. Razmišljam o tome pripremam li ja tlo za Isusa. Kako da u ljudima oko sebe pripremim tlo za Isusa? Isus spominje mir. Donijeti mir svugdje. I spominje liječenje. Bože, molim te, daj mi uvid gdje to ja mogu liječiti. Na koji

Kad razmišljam o znaku kojeg ne prepoznajem, Isusu na kojeg se ne obazirem, sjetim se Isusa u hostiji. Koliko se god trudio, srcem ne shvaćam veličinu pričesti. Isus na oltaru, Isus na usnama, Isus koji fizički postaje dio mene, skriven u mojim stanicama, isprepleten u tkanju moga tijela. Isuse ne

Kad razmišljam o znaku kojeg ne prepoznajem, Isusu na kojeg se ne obazirem, sjetim se Isusa u hostiji. Koliko se god trudio, srcem ne shvaćam veličinu pričesti. Isus na oltaru, Isus na usnama, Isus koji fizički postaje dio mene, skriven u mojim stanicama, isprepleten u tkanju moga tijela. Isuse ne

“Doista,mnogo je zvanih,a malo pozvanih.” Koliko puta sam ja zabila čavle još dublje u Tvoj križ? Koliko puta su se tvoji dlanovi još više razderali od mojih grijeha? Koliko je kapi Tvoje krvi proliveno za mene? Kako biti ribar ljudi sa srcem od kamena? Ali ipak si me otkupio.

"Blažena utroba koja te nosila" Ne sjetim se često žene koja Te je nosila. U moru feministica,velikih povijesnih ličnosti,nositeljica ženstvenosti,rijetko kad se sjetim Tvoje i moje Majke. Blažena Djevica Marija. Ona koja te je nosila,Ona koja te je rodila i Ona koja je svjedočila Tvojoj muci i smrti. Kakva

Lucija je kao što i njezino ime znači jedno svijetlo u svijetu.  Neće ti ona odmah pokazati to svjetlo, ali u svakom susretu i razgovoru s njome, ona će ti ga malo po malo otkrivati i više puta ćeš se iznenaditi koliko lijepo gori to njezino svjetlo...! Od kada sam

"Tko nije sa mnom,protiv mene je."Koliko sam puta licemjerna? Koliko se često vrlo vokalno borim za moral,za načela koja su ispravna,a zapravo ni sama ne živim ispravno? Kako mogu stati i promisliti prije nego se opredijelim za Isusa? Kako se ne mogu sebe odreći? To znači da nisam svjesna.

“Tražite i naći ćete! Gospodine,govoriš mi da je dovoljno samo da tražim i da ću onda naći. Tićeš mi dati.Teško mi je ostati sabrana u svakodnevici. Teško mi je izolirati zvukove i ostati sTobom. Puno je previše podražaja i distrakcija. Ne mogu sama ,priznajem. Trebam Tebe dautišaš buku. Trebam Tebe

“Gospodine,nauči nas moliti.”Pomolim se ja tu i tamo. Nekad mi nešto treba pa se potrudim papitam Boga da mi da. Ako mi je dobar dan onda sam možda i zahvalna na nečemu. Ako mi jenetko nešto učinio nažao pomolim se onako svisoka tražeći oprost za tu osobu. Bože oprosti jojjer

Stvorio si me za više. Znam da si me stvorio da budem više od svog malodušja. Ali ne znamčujem li te ja kad dođeš u moju kuću. Puno je buke u hramu. Ne znam imam li ja snage zautomiti sebe da te bolje čujem. Moj ego je nekad veći od

“Tko je moj bližnji?” Ili čak bolje pitanje. Kome sam ja bližnji? Zašto se moje milosrđe premasvakome ne podrazumijeva? Zašto dobrota nije konstanta u mom životu? Nova prilika za meneda nekome budem bližnji došla je jutros,onda kada sam otvorila oči. To je dar za mene,ja samBogu bližnji. Bože,dođi i nek

Marija je hrabrica koja živi tražeći i nalazeći Boga. Mislim da njen navigator radi odlično: uspješno izlazi iz svojih sigurnih zona, a u drugima oko sebe uspije pronaći toliko puno unutarnje ljepote da je to jednostavno čudesno. S Marijom mi je radost pojesti fino jelo i popiti još finije vino.

Isuse, svoju prispodobu danas završavaš riječima:” Zato će se – kažemvam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosinjegove plodove!« Obraćaš se  glavarima svećeničkim i starješinama narodnim, ali i meni želiš reći nešto o odgovornosti. Imati utjecaj nadruge znači imati i odgovornost. Ako mi je

"Ne boj se, Marijo!"…. "Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Danas te riječi mene snaže, ohrabriju i tješe! Hvala ti Gospodine. Molim te da zajedno s Marijom na to mogu reći:" Evo službeniceGospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"Blažena djevice Marijo od Krunice, moli za nas!

Isuse kad kažeš: "Jao tebi ….", svim srcem želim da ne budem ja takojoj govoriš. Ne uzvisiti se i ne prezreti čudesa koja si u mom životunapravio, darove kojima si me darovao, neka na to bude pozornomoje srce.Čuvaj me Gospodine tvrdoće srca i svakog uzvisivanja, daj mi srceponizno da ne

Gospodine šalješ učenike u svako mjesto kamo si kanio doći. Kamo me danas šalješ? Gdje želiš doći?  Daj i meni srce otvoreno, hrabro i pozorno, da idem tamo gdje Ti kažeš.

Danas mi govoriš da slijediti tebe nije neka ugodna i lagana priča. Sin Čovječji nema ni gdje bi glavu naslonio, ako idem za tobom, čeka me isto. Tamo gdje me zoveš možda neće biti kreveta, ergonomskog jastuka, neometanog sna, fine hrane, grijanja i ostalih ugodnosti. Govoriš mi da si

"Krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu". Posebno me danas dotiče ta odlučnost. Odakle izvire ta odlučnost? Blago mi svraćaš pogled na Oca. Isuse čije je srce ispunjeno odlučnošću koja proizlazi iz Tvog odnosa s Ocem, učini srce moje po srcu svome, da i ja s Tobom idem odlučno

Tvoje učenike zanima tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, a ti se spuštaš i pokazuješ na najmanje, na dijete. Bože koji mi daješ život, koji šalješ anđela svoga da bdije nadamnom i vodi me, daj mi i milost da mogu kao dijete dolaziti k Tebi. Ne zato da bih

Nisu mi baš uvijek jasni putevi kojima me šalješ. Zapravo često nisu. Zašto sad ova situacija koja me ostavila zbunjenom, a zašto pak sad ovaj poziv koji mi je preokrenuo dan skroz naopačke? Je li trebalo i to sad proživjeti? Pa zašto meni...? Bože, pomozi mi prihvatiti svaki susret i

Pa Bože, očito ni mi ne razumijemo stvarno ove riječi: “Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke”. Kako možemo reći da razumijemo te riječi, a opet padamo u nevjeru, grijeh i napasti. Ali bez obzira na naše slabosti, Ti nas i dalje čupaš, izbavljaš, usmjeravaš na svjetlo. Ti

"...Vidjeh te dok si bio pod smokvom..." Ne znam što je Natanael radio pod smokvom, ali ovog ljeta na Modravama često sam odlazila do onog jednog malog bora u čiju sam se sjenu sklanjala. Odlazila sam tamo da se sakrim, osamim, pokušam razgovarati s Tobom. Možda se iz istih razloga

Prva asocijacija na ovu grupicu mi je izlet u neku random šumu u Sloveniji. Izlet od jedva dva sata, krajnje neplaniran. Na kraju napornog dana, kada su svi već umorni.  Te večeri zbile su se dvije situacije za pisce ovotjednih nadnica. Ivan je bio u nezgodnoj poziciji s kombijem. Pet

Današnje evanđelje mi postavlja pitanje tko je za mene Isus Krist? Neka sila ili daleka osoba ili pak onaj koji me otkupio i sa mnom je u svim radostima i nedaćama ovoga svijeta. On je Onaj kojemu ni Ivan Krstitelj nije bio vrijedan odrišiti obuću na nogama. Dao je cijeloga

I reče im: “Ništa ne uzimajte na put…” Put je simbol života, avanture, promjene, izazova, žrtve, svega onoga što nas poziva da izađemo iz sebe, da otpustimo i dopustimo da nas život iznenadi. Ti si Gospodine onaj koji poziva, koji želi da se promjenim, da budem bolji, da budem sličan

Četvrtkom često boravim u SKAC-u, obavljajući svoje volonterske zadatke. Ti si svega 3 prostorije niže u hodniku, a ja pored Tebe odabirem društvo i prijatelje, odlazak na raniji bus kući. A ti mi danas poručuješ kako mi Ti trebaš biti prvi i iznad svega kako bih Ti bila blizu. Gospodine,

Helenu poznajem od kad znam za sebe, no najbolje smo se upoznale kad smo susrele Boga u svojim životima i našem prijateljstvu. Helena ga od tada revno traži i kad je teško ne posustaje, kada ništa ne čuje- svejedno nastavlja slušati. Njezina upornost mi se najviše sviđa kod nje, možda