Caru carevo, a Bogu Božje. Razmišljam o tome što je sve Božje. Gledam oko sebe. Sve što vidim je Božje. Ne gledam baš često na sve oko sebe kao na Božji dar. Bog mi se obraća kroz sve stvoreno. Bog se sakriva u zelenilu ove krošnje ispred mene. U beskrajnom plavetnilu neba. Ima Boga i u ljudima koji ga u sebi čuvaju. Ima Boga i u onima koji na njega ne paze. Tamo je u obliku poziva koji stalno šapće svoje tiho, ali moćno “dođi”. Osjećam i ja taj “dođi” upravo sada. Osjećam njegovu blizinu. Osjećam čuđenje pred svojim golim postojanjem. I zahvalnost. Što ja mogu Bogu dati osim onoga što već nije Njegovo? Sve je Božje. Bože daj da ovu svoju slobodu izbora usmjerim Tebi koji si sama dobrota, ljepota i istina, pa da uspijem zaista k Tebi doći, Tvoje lice gledati, sve svoje Tebi dati.
