U današnjoj SKAC25 objavi, svoju priču ispričao je naš skolastik Robert Matečić. Potičemo i tebe da se odvažiš i staviš na papri (ili još bolje u video) svoju SKAC priču (javi se na odnosi@skac.hr). Neka to bude Bogu na hvalu i slavu.
Na 3D-u sam po prvi puta otkrio što je zajednica kršćana.
Za SKAC sam prvi put čuo 2019. godine kada sam nakon ispovijedi u još čitavoj Palmi uzeo letak kod ulaznih vrata (volim ekologiju, ali to stablo je moralo umrijeti da bi mi donijelo život). Već tada sam iznutra osjećao da me nešto snažno privlači, ali zbog tadašnjih životnih okolnosti nije još bilo vrijeme da dođem. Ipak, sjeme je bilo posijano i 2020. godine došao sam na 72 sata bez kompromisa. Voditeljica akcije bila je divna Lucija Vrdoljak, koja je tada bila pred ulaskom u Karmel. Svojom zaraznom radošću osvojila me za 3D formaciju, pa sam se te jeseni upisao na prvu godinu.
Na 3D-u sam po prvi puta otkrio što je zajednica kršćana. Vrijeme i prostor u kojem povezanost nije utemeljena na pripadnosti istom klubu, fakultetu ili zanimanju, nego – Isusu Kristu. Netko jednom reče da nema osamljenih putnika u Nebo. Na 3D-u sam prvi puta istinski doživio da Krist nema samo dva tijela – slavno i izranjeno u Nebu i Euharistiju – nego tri: treće je Crkva. Posebno se to očitovalo u susretima po grupama. Sad kada razmišljam o pozivu, možda je baš ta zajedničarska dimenzija SKAC-a bila presudna da odaberem isusovce, a ne dijecezu.
U to vrijeme, kao i mnogi obraćenici, bio sam prilično tvrdih stavova o nekim stvarima, nekako rigidan. Sada s odmakom vidim kako mi je SKAC bio Božja terapija: jednostavnost i opuštenost animatorice Božene Ćubelić, nepretencioznost p. Špiraneca i Rukavine, ležernost u međuljudskim odnosima koja je bila opipljiva – sve mi je to davalo do znanja da svetost nema obličje svetačkih sličica, nego prirodnosti. Jedna anegdota koja ocrtava sve to mi je posebno ostala u sjećanju. Dok sam čekao na ispovijed u dvorištu Palme, Marija Selak mi priđe i zagrli me na način da se nisam mogao pomaknuti. A tad se nismo nešto ni znali. Nije bilo vremena da joj objasnim da se spremam za ispovijed, da nije način itd. – jedna gesta pobijedila je uštogljenost!
Nakon prve godine 3D-a obavio sam duhovne vježbe u šutnji na Modravama, koje su mi bile posebno milosne i ključne za duhovni poziv (mnogima su Modrave „skrivile" brak ili svećeništvo. Predlažem organizacijskom timu da se na ulaz pored znaka „Mjesto gdje Bog ljetuje" stavi i natpis „Ulazak na vlastitu odgovornost"). Ne mogu u ovom osvrtu ne spomenuti i to da sam na drugoj godini upoznao sadašnjeg najboljeg prijatelja.
Ne volim duge tekstove, pa ću se ovdje zaustaviti. Nadam se da će vam moje svjedočanstvo biti kao aperitiv koji će vam otvoriti apetit za još. A za to „još", potrebno je slijediti Filipov savjet Natanaelu: Dođi i vidi!
Robert Matečić, SJ
P.S. Vrata SKAC-a su ti otvorena. Na Modravama je ostalo još poneko mjesto za ljetovanje. U Palmi organiziramo brojne susrete, informacije su na Notionu i na društvenim mrežama. Prijave za 3D formaciju kreću nakon ljeta. Dođi.
