U današnjoj SKAC25 priči, donosimo intervju s Jadrankom Garmaz. Njena SKAC priča počela je i prije nego je SKAC Palma formalno osnovan, a na jedan način traje i danas jer u Palmu (i Kravarsko) rado dolazi njen sin Ivan. Pročitaj intervju, a ako želiš podijeliti svoju SKAC priču ili jedan komadić iskustva SKAC-a, piši nam na odnosi@skac.hr

Kako je izgledao vaš SKAC početak?

Krenuo je iz jednog susreta s p Lukom Rađom kad sam već odlazila na studij u Innsbruck 1999. godine. Pater je tada spominjao ideju da okupi širi krug mladih koji bi se više angažirali u duhovnosti i radu. Tako sam po dolascima natrag 2000. i 2001. godine sudjelovala u susretima oko osnivanja udruge. Vratila sam se u Hrvatsku 2001. godine i počela raditi u SKAC-u, sve do odlaska u Split u srpnju 2003., netom prije Lukine nesreće.

Kad ste prvi put došli u Palmu? Zašto?

U Palmu sam stigla 1992. na vjeronauk kod p. Fridla koji nam je već oko Božića ponudio Duhovne vježbe, 1993. ulazak u Zajednicu kršćanskog života – malu grupu od 10 studenata koju je vodio p. Ivan Antunović, tadašnji bogoslov.

Sastajali smo se četvrtkom. Imali smo redovite duhovne obnove na Fratrovcu i u Opatiji kod p. Pavina, izlete, druženja, molitvene susrete, akcije i divna hodočašća pod vodstvom p. Marka Milišića.

Što vas je zadržalo tu?

SKAC je bio neko novo osvježenje nakon deset godina intenzivnog učenja ignacijevske duhovnosti, mnogih duhovnih vježbi od tjedan dana… Nudio više akcije, projekata i obuhvatio ljude koji su bili malo više praktično usmjereni na djelovanje u društvu.

Zašto vam je (bilo) stalo do SKAC-a? 

Jer sam tu od početka, od rađanja SKAC-a. Sudjelovala pisanju Statuta, misije i vizije, pokretanju web stranice, izradi logotipa, otvaranju prvog računa udruge, uređenju prostora, okupljanju ljudi, ali nadasve u divnim programima, i svaki dan u nekom novom.

Što ste sve u SKAC-u radili?

Od fizikalije do vođenja programa. 🙂 Uređivali smo prostor ureda, knjižnice, kapelicu. Vodila prve Modrave s animatorima grada Zagreba, osmišljavala tečaj za voditelje duhovnih vježbi, tjedni program SKAC-a… (Op.a. Otvorene su prijave za tečaj za pratitelje u duhovnim vježbama.)

Kakva je bila atmosfera tih dana, godina?

Divna. Puno smijeha, radosti, veselja, pjesme…

U kojoj od aktivnosti/programa ste vi najviše guštali?

U svemu. Baš je bio gušt biti tu. Ponedjeljkom na vjeronauku, utorkom u programu za duhovne vježbe u svakodnevici, srijedom na vjeronauku na engleskom, četvrtkom u klanjanju, petkom na tečaju za voditelje duhovnih vježbi, subotama na plesu i molitvi, nedjeljama na misama za mlade. Bogatstvo.

Što vam danas prvo padne na pamet kad čujete SKAC?

Radost.

Druženje, molitva, ignacijevske duhovne vježbe, p. Slavno, p. Lukine propovijedi, web psihološko savjetovalište…

Što vam je najživlja ili najdraža uspomena?

Svirka na klanjanju. Život na izletima. Elan oko osmišljavanja novih aktivnosti.

Kad se osvrnete unatrag, kako je Bog radio s vama po SKAC-u?

Bog me preko p. Luke učio kreativnosti i opuštenosti u katehetskom radu s mladima. Dao mi je iskustvo svog vođenja.

Što je najdragocjenije što vam je SKAC dao?

Mnoštvo dobrih prijatelja. Divna iskustva molitve. Dobru literaturu. Modrave.

Što je po vama najvrjednije što SKAC pruža mladim ljudima? 

Put do Boga kroz pjesmu, druženje, rad i na temelju duhovnih vježbi, razlučivanje duhova, molitvu pažnje koja ljubi, ignacijevska načela, Načelo i temelj DV koje koristim i dan danas.

Fotografija je autorsko djelo fra Ante Vučkovića.