Danas pred mene stavljaš sliku smokve i ostalih stabala. Njihovi pupoljci navještaju ono što dolazi – ljeto. To je vrijeme koje je vrhunac i cijela poanta životnog ciklusa voćke – dati svoj plod nekome za hranu. Kakvi su pupoljci, takav će biti i plod. Zreo ili kiseo, sočan ili suh, obilat ili siromašan. Hvala ti Isuse koji mi na jednostavnom primjeru skrećeš pažnju na ono bitno, na ono najbitnije. Ovisno koliko sam ukorijenjen u Tebe, takvi će biti i moji pupoljci i, u konačnici, plod mog života. Želeći skočiti odmah u ljeto i brati plodove, zaboravljam gdje se napaja moj korijen. Zaboravljam poštivati dinamiku pupoljaka koji sve više napreduju i razvijaju se gotovo neprimjetno iz dana u dan, ali samo zato jer su ukorijenjeni u dobru zemlju koja im svakodnevno daje hranu. Moj put nije ostvarenje budućnosti kakvu priželjkujem, Ti si moj put! Moj put je svakodnevno birati Tebe.
