Presmiješno mi je u današnjem Evanđelju kako se čini da Isus skroz ignorira Petra kad Mu Petar postavi pitanje: „Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?“ Što je logično pitanje, jer u tom trenutku apostoli su teoretski znali da je Isus Mesija dok narod to nije znao. No Isus na kraju ne samo da odgovori, nego odgovori puno konkretnije od onoga što je Petar htio čuti. „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.“ Na sve se odnosi prispodoba, ali na Petra se odnosi još više, jer je toliko primio. I to mi je jedna od strašnijih rečenica u cijelom Evanđelju. Opravdavam li ja svojih životom sve što sam primio?
