Tješi me ta pomisao na Boga koji se brine za svoje stvorenje. Bog koji pazi svoje stvorenje. Mogu li postati svjesniji njegove prisutnosti i njegove ljubavi za nas i za mene? Toliko sam se naviknuo na ove Božje izjave ljubavi da ih često uzimam zdravo za gotovo. Ali pričamo o Bogu, Stvoritelju, Vječnom, Svemoćnom. Koliko sam ja malen i nevažan pred njim? A opet on me ljubi. On me osobno poziva na susret. On se brine. Bože molim te nauči me voljeti tebe i sve stvoreno, onako kako ti voliš. Skrbiti onako kako ti skrbiš. Da postanem tvoja produžena ruka. Da uđem u tvoj život. Da tamo ostanem zauvijek.
