Tako često kompliciramo život sebi i drugima. Ne znamo uživati u prirodi, dobroj kavi, ne primjećujemo ljepotu cvijeta. Vječito se nalazimo u filozofskim raspravama, tražimo različitosti među sobom. A što se onda dogodi? Onda ugledamo dijete, koje u svoj svojoj jednostavnosti, kao da razumije zakon ljubavi bolje od nas. Djeca su posebna, ona gledaju na stvarnost čistim, neiskvarenim srcem. Od njih najbolje možemo naučiti što je vrijedno u životu. Ali nisu to samo djeca. To je i ona bakica u prvoj klupi koja vjerno moli krunicu, uzdajući se u Boga. Bože molim Te da ne podcjenjujem malene i jednostavne, nego da u njima prepoznam Tebe, koji si prvi bio malen.
