Fora stvar kad znaš prepoznavati znakove vremena je ta da se možeš unaprijed pripremiti za
nevolju i odmah je u korijenu srezati. I mislim da Isusa smeta što to radimo za sve “ne toliko
bitne” stvari kao hoće li padati kiša, a ne obraćamo toliko pažnje na duhovni svijet. Sv. Pavao
kaže da je čovjek suma duha, duše i tijela. Čuo sam od jednog svećenika, i to mi se jako
svidjelo, da većina problema kreće od razine duha – duhovni problem. Ako se tada ne uoči i ne
“sanira” duhovnim razgovorom i molitvom, problem eskalira na razinu duše tj. psihe pa
postaje psihički problem. Ako se problem nastavi ignorirati eskalira na razinu tijela tj. fizičke
stvarnosti u obliku bolesti ili neke druge životne teškoće. Poanta priče je bila da se rak
(bolest) ponekad može izbjeći obraćanjem pažnje na duhovni život. Što nije to fora?
