Od prvog trenutka kad sam na Modravama ugledala Matea, osjetila sam neopisivu dragost. Podsjetio me na anđela iz jednog talijanskog filma o Isusovom životu. I ne znam ja tu dragost baš dobro pretočiti u riječi, ali znam da svaki put kad Mateo dođe u SKAC, s njim dođu i neopisiva radost i veselje. Pa čak i sad dok ovo pišem, srce mi se smije. Mateo je iz Ogulina, ali nije mu teško sjesti na vlak i doći na misu zahvale za Modrave na Jordanovac ili još bolje ustati u 4 ujutro kako bi u 7:00 bio na Trgu i sudjelovao na Magis eksperimentu. To jednostavno, djetinje sretno srce koje sluša i ide tamo gdje ga Gospodin zove primjer je i poticaj i meni i tebi koji ovo čitaš.
