”Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.”
“Bojao sam te se jer si čovjek strog…”. “Iz tvojih usta te sudim, zli slugo!” Strah i osuda; krive slike o Bogu i naše riječi. Dvije stvarnosti koje su toliko prisutne među nama. Strah koji nam oduzima slobodu i riječi koje pokazuju naš pogled.
Danas Isuse promatram darove koje si meni povjerio i razmišljam jesam li ih uopće svjesna? Što činim s njima? Umnažam li ih svojim darivanjem ili osjećam strah? I u čemu se uopće strah nalazi? Gdje gledam na Tebe kao “čovjeka strogog” a ne Oca koji me voli i koji želi da rastem i razvijam se?
Umnoži mi vjeru Gospodine, da se na svome putu uvijek oslanjam na Tebe. Da u povjerenju prema Tebi i darivajući se drugima, umnažam darove koje si mi dao.
