Ponekad se pitam nije li Bog ponekad malo pre strog prema ljudima koji nisu učinili ništa loše, ali im se u srcu javila težnja koja nije dobra. „Bezumniče!“ je teška riječ, a pogotovo postaje teška kad mi ju kaže Bog, moj dobri Otac. No kada je bolje vrijeme za ispraviti grešku srca nego odmah u početku i od koga je ljepše čuti da sam u krivu nego od Onoga koji mi je darovao toliko toga? Odjednom više ne čujem „Bezumniče!“ kao uvredu, već kao Isusovo iskreno žaljenje što odabirem nešto što je loše za mene. Dobri blagi Oče, hvala ti što me uvijek paziš i želiš vratiti na pravi put, sačuvaj moje srce od svake pohlepe da jedino za Tobom teži i Tebe jedinog traži!
