Pismo Franji Borgiji, vojvodi Gandije
I, 528-31, Pismo 176.
Ignacije odgovara na Franjino pismo i izražava radost zbog Franjinog ozdravljenja. Točna priroda bolesti nije spomenuta, ali vjerojatno je to bio još jedan od onih napada zbog kojih je Ignacije u više navrata poticao Franju da više brine za svoje zdravlje. Franjo je po svojoj prirodi bio daleko od izdržljivog čovjeka, a prirodnoj slabosti nadodane su intenzivne molitve, strogi post te teške pokore i pokornička djela. Iako je njegov neukrotiv duh nadoknađivao nemoći njegova tijela, on je ipak umro u ranoj četrdeset osmoj godini.
Ignacije se raspituje o datumu vjenčanja Borgijeve djece, kako bi on i njegova subraća mogli moliti za njih.
Navodi da je duhovne vježbe odobrio kardinal Burgosa. Govori o dobivanju oprosta od pape za one koji sudjeluju u vježbama ili se ispovijedaju isusovcima. Kaže da će o tome razgovarati s dekanom Roccom. Govori o kolegiju u Gandiji, uvođenju Družbe u Saragosu i u Sevillu, kako Borgia smatra da će biti najbolje, o njegovoj i profesiji (svečanim zavjetima) oca Ivana Tejeda.
Rim, sredina 1547.
Primio sam istovremeno dva pisma od vašeg gospodstva, jedno s krajem travnja, a drugo 7. svibnja, s još većim užitkom i duhovnom radošću u našem Gospodinu nego inače, jer shvaćam da vas Njegovo Božansko Veličanstvo svaki dan gleda s više naklonosti, unapređujući vaše misli i želje u Njegovoj većoj službi, hvali i slavi. Čini se da jednom rukom daje te želje, a drugom, sa sve većom marljivošću, radi u njima i s njima za svoju veću čast i slavu. Neka bude ugodno Njegovoj božanskoj i vrhovnoj Dobroti da vas razvija i sačuva u Njegovoj savršenoj službi i hvaljenju, sa svakodnevnim povećavanjem Njegovih presvetih milosti, darova i duhovnih posjeta u vašoj ljubljenoj i izabranoj duši.
Saznao sam za vašu bolest u istom pismu u kojem sam saznao i za oporavak od iste, stoga ne nalazim povoda za žaljenje. Radije bih se obradovao, pretpostavljajući da to iskustvo nije prošlo bez neke duhovne koristi. Vidjevši da su te milosti započele na blagdan slavnog svetog Ignacija (Antiohijskog biskupa i mučenika – opaska redakcije), nalazim više razloga za radost u našem Gospodinu, pod uvjerenjem da će vaše gospodstvo rasti u pobožnosti prema imenu ovog blaženog sveca, prema kojemu i sam imam, ili barem želim imati, vrlo posebno štovanje i predanost u našem Gospodinu.
Što se tiče dogovora za brak vaše djece, sina i kćeri, s kćeri i sinom markiza Comaresa, s obzirom na brigu i odanost s kojom o tome vodite računa, te s obzirom na osjećaje koje to budi u mojoj duši – lako mi je vjerovati da su u rukama Onoga koji nikad ne može propasti i da će to biti dobar i sveti savez, u potpunosti na veću slavu i hvalu Božju.
Ako na bilo koji način djelujem nevoljko, to je zato što se osjećam tako nedostojnim bilo kojeg dobra. I zato vašem gospodstvu stojim na usluzi, ako mogu učiniti za vas nešto u Božjoj službi. Sve što tražim je da nas obavijestite o datumu na koji će se sklopiti brakovi, kako bi svi svećenici u kući mogli slaviti sv. misu, a ostali prikazati svoje molitve da bi ovi svatovi koji se događaju na zemlji, bili duhovno slavljeni i na nebu i da, budući da su tako duhovni na nebu, mogu postati jednako duhovni i na zemlji. Ako ne možemo biti obaviješteni na vrijeme, neka to bude ubrzo nakon njihovog zaključenja, a mi ćemo tada učiniti isto i tako prikazati predanost koju svi osjećamo u našem Gospodinu.
Poticaji za promišljanje:
- Promatraš li ti kako Bog gleda tvoje bližnje i što čini s njihovim srcima?
- Kako doživljavaš poteškoće svojih bližnjih i trudiš li se naći Božju volju u tome (bolest, nezgode, siromaštvo)?
- Što ti moliš za druge i koliko? Uđi sada u molitvu za one koje ti Bog stavlja na put.