Današnje Evanđelje za mene je vrlo važna lekcija. U glavi mi odmah zazvone riječi iz prve knjige o Samuelu: “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” Mnogo puta u životu sam mislio da sam važan i bitan jer mi nešto dobro ide, jer imam ove i one talente i sposobnosti. Ali tada bi me uvijek posramili ljudi kojima nešto ide slabije od mene, ali zrače radost i poniznost i spremni su se čak i našaliti na račun svojih nedostataka. U takvim ljudima uvijek susretnem živoga Boga koji me uči da se prava radost krije u poniznosti, malenosti i zahvalnosti. Problem mudrih i umnih iz današnjeg Evanđelja nije njihovo znanje, nego što su puni sebe i sami sebi dovoljni. Maleni znaju da su nemoćni i slabi i da bez Božje milosti ne mogu učiniti ništa, zato su toliko dragi Bogu.
