Čitajući evanđelje javlja mi se par pitanja. Kakva sam ja to sestra Isusu? Kako se On osjeća gledajući na mene? Na moja bježanja? Odjeljenosti? Kako se on osjeća gledajući svijet? Isuse, ti si stalno tu uz mene, uz svakog čovjeka. Poput brižnog brata paziš na nas. Čekaš da ti dođem. Raširenom rukama nas grliš. Želiš da ti sve kažem, sve radosti, patnje, sve što me muči, veseli, da te za braću pored sebe molim, da ti donosim sve ono što me u svijetu žulja. Ti želiš čuti sve moje brige, ali i sve moje snove i nadanja. I u svakoj životnoj bitci sa mnom biti.
