Vrijeme je svadbe. Djevica radosno izlazi u susret zaručniku. Mudro razmišlja što joj je sve potrebno. Njezino djevičanstvo bit će ures zaručniku, a dovoljna je samo svjetiljka i mnogo ulja da svjetiljka može gorjeti sve dok on ne dođe. Svjetlo će osvijetliti njezinu ljepotu, no osvijetlit će i zaručnika kad bude blizu. Pokazat će ga svojim svjetlom. Spremna je za svadbu. Luda pak nije spremna. Nije se sjetila ponijeti ulje. Traži ga sada, no mudra joj ga ne može dati. Njezina svjetiljka ne bi izdržala, niti bi mogla osvijetliti zaručnika i svima javiti da je stigao. Samo mudre ulaze na svadbu. Zatvoriše se vrata.
Gospodine, dok idem kroz život, skupljam ulje dobrih djela ljubavi. Zbog njega moja svjetiljka gori, postajem svjetlo svijeta i Tebe svjedočim. A za svadbu treba biti spreman. Gospodine, trgni me iz pospanosti, opomeni me. Želim ući na kraljevsku gozbu. Učini me budnom i pripravnom za tvoj dolazak.
