Kada zamišljam vrata u kraljevstvo nebesko, zamišljam ih kao da su napravljena svakom čovjeku po mjeri. Taman onoliko široka i visoka koliko je širok i visok čovjek koji kroz njih prolazi. Nitko i ništa s njim ne može proći kroz ta vrata. S drugim ljudima možemo skupa ići do vrata, međusobno si pomagati, ali svatko ulazi sam. A s druge strane vrata stoji Krist i gledamo se oči u oči. Već na ovom svijetu trebam ostaviti prtljagu i tražiti Krista da bi ga tako tražeći i pronašla.