Današnje Evanđelje iznova me podsjeća koliko je bitna samoća i tišina u životu svakog vjernika. Samoća je stanje u kojem na površinu izlazi sva naša nutrina, svi naši nemiri, brige, nesigurnosti i mane. To je dragocjen trenutak da sve to predamo Gospodinu kako bi se u nama dogodila prava promjena i kako bi mogli napredovati u svetosti. Isus šalje svoje učenike u samoću, da malo otpočinu, jer zna da je pravi počinak i odmor duše kada se čovjek susretne sam sa sobom i suoči sa svime što nosi u sebi. Sve više uviđam da se čovjek ne može darovati i posvetiti drugome ako sam sa sobom ima neriješene račune. Isus je u samoći i molitvi i po više sati u Getsemanskom vrtu crpio snagu za svaki dan i izazove koji s njim dolaze. Isuse, daj mi snage da te u tišini i samoći sve više tražim.
