Ponekad i ja poput učenika koji su odstupili mrmljam i protivim se i taman kad jedna stvar sjedne na svoje mjesto druga iskoči i nikako da budem u miru sa svime što govoriš Isuse. Ja si uzimam za pravo mrmljati kada su mi tvoje riječi zahtjevne, a zaboravljam da su mi one znane samo zato što je Otac to htio, zato što me On pozvao puno prije nego što sam ja njega uopće tražila. Znam da i meni daješ potpunu slobodu da odstupim, ni na što me ne tjeraš, ali poput Petra ti kažem: kuda da idem, kad vjerujem i znam da Ti imaš riječi života vječnoga.
