Dobri Oče, ponekad idem u suprotnom smjeru od Tebe. U dubini sebe osjećam da to nije ispravno i da je to samo ispunjavanje moje volje, ali ne odustajem. Na tom putu me uvijek dočeka zid kojeg ne mogu preskočiti. Stojim pred njim u suzama, nemirna i razočarana. Iskreno, zahvalna sam ti na svakom takvom zidu jer tad trebam umrijeti svojoj volji, okrenuti se i poći Tvojim stazama. Stazama koje život donose. Nema ljepšega od hoda s Tobom i uz Tebe! Kada izgubim snagu, Ti me nosiš! Ne odustaješ od mene! Kakve li radosti! Hvala ti!
