Život me toliko zna zaokupiti da ponekad ne mogu ni reći da živim. Pustim da mi brige, strepnje i neizvjesnost odrede dan. Iako planiram svaki svoj dan, nikada se ne odvija onako kako sam ga isplanirala, uvijek je drugačije. Mnogi mi na to samo odmahnu rukom i kažu takav je život. Nikad ne znaš što te sutra čeka: tuga, radost, bol, razočaranje, sreća, osmijeh… Ako dopustim da ta neizvjesnost određuje moj dan, stvarno će mi biti teško. I u ono vrijeme ljudi su težili rješavanju problema u svom životu. A kruh o kojem im je govorio Isus, od kojeg nikad ne bi gladovali, vjerojatno bi bilo rješenje njihovih problema. Nisu tada ni bili svjesni da taj kruh s neba, stoji pred njima. Bože, dao si mi kruh života u euharistiji, koji me okrepljuje i hrani, a mojoj duši daje mir… Hvala Ti na tom daru.
