PISMO OCU ANTHONYU ARAOZU

Pismo 209.

Otac Araoz imajo je znatnu reputaciju za rječitost, apostolsku revnost i njegov dar razboritosti u „rješavanju pitanja povezanih sa službom Božjom“. Zajedno s blaženim Petrom Faberom doveo je Družbu Isusovu u Španjolsku. U pismu Sveti Ignacije upućuje novog provincijala na odabir dvojice suradnika koji će mu pomagati i rasteretiti njegove brojne i teške obaveze.

Rim, listopad 1547. godine

Neka milost i vječna ljubav našega Gospodina Isusa Krista budu uvijek u našu korist i pomoć.

Na pisanje ovog pisma me poziva odgovornost koju mi je Bog naš Gospodin dao i potreba za stvaranjem nekih odredbi za provođenje ovih svrha radi veće službe i slave našeg Stvoritelja i Gospodina.

Prvo se odnosi na zajednice diljem Španjolske koje pripadaju Družbi i nad kojima se svidjelo Gospodinu dati vam vlast i nadležnost, s istim autoritetom koji bi mogao imati ja po Isusu Kristu našem zajedničkom Gospodinu. Čini mi se da, gdje god zajednice prelaze dva u broju, treba odrediti superiora kome drugi, bilo ih puno ili malo, trebaju biti poslušni. Ako se bude obdržavala ova podređenost, jedinstvo tijela ove Družbe će se održati i u svim njegovim članovima za veću službu Bogu i za njhovo dobro.

Također ću objasniti kako sudim u Gospodinu, koji je najbolji način za odabir superiora. Ako se na određenom mjestu gdje treba imenovati superiora, istakne netko za koga Vam se čini da ima kvalifikacije za takvu dužnost, postavite ga bez traženja mišljenja drugih, barem bi autoritet imenovanja trebao ostati na vama samima. Ali ako sumnjate u prikladnost odabranog za obavljanje dužnosti, prvo tražite mišljenje svakog od onih koji borave u svakom od mjesta. Svoje mišljenje bi trebali predati napismeno, iskreno iznoseći svoje mišljenje o tome što oni misle u našem Gospodinu da će biti za Njegovu veću službu. To će učiniti nakon što su proveli tri dana u razlučivanju i nakon što su prikazali izbor Bogu, oni koji su svećenici slaveći svetu misu na tu nakanu i razmišljajući tko bi bio najbolji izbor. Ne bi trebalo biti razmjene mišljenja, niti jedan treba znati što ostali misle, a kamoli pokušavati utjecati jedni na druge. Ono što su napisali dati će vam zapečaćeno ili će vam poslati ili onome tko vas zastupa. A vi na isti način kao i oni, preporučujući stvar Bogu našem Gospodinu i slaveći misu s istom nakanom, nakon što ste pregledali njihova mišljenja, imenovat će te koga smatrate da je najsposobniji za obavljanje službe na veću Božju čast i slavu. Od toga trenutka, po ovlasti koju mi ​​je dala Apostolska Stolica, smatrati ću ga superiorom, i ostali ga moraju kao takvog prihvatiti.

Poticaji za promišljanje:

  • Kako ti živiš svoje odgovornosti?
  • Imaš li jasnoću na što si pozvan i gdje su granice tvoje odgovornosti?
  • Razmatraš li pri svojim svakodnevnim izborima što je Bogu više na čast i slavu? Što te u tome priječi, a što ti pomaže tako odlučivati?