Kad sam pročitala ovaj tekst, prvo su mi na um došle kritike koje smo slušali iz usta vjernika zadnjih godina posebno glasno na pojedine svećenike, na Papu… Riječi koje je meni često teško bilo slušati i čitati.
A onda sam u tekstu našla sebe. Sebe koja sam vjernica, duhovni pratitelj, koja kao poznajem Pismo, kao pravovjerna sam, kao, kao…Jesam li ja ta koja stoji na putu drugima, stojim li na vratima, “bih-ne bih”? Ja sa svojim sljepoćama, svojom komunikacijom, svojim duhovnim praćenjem, svojim primjerima, svojom zatvorenošću, svojom izdajom, svojim pogreškama, svojim tumačenjima, svojim resama i prvim redovima u crkvama.
Oprosti, i ti i TI…
