Gospodine, progovori mome srcu. Ti prozireš svaku misao, svaku nakanu, svako djelo. Vidiš dublje i jasnije od mene. Je li i u meni sjena licemjerna, uživanje u dosegnutome, povođenje za razumijevanjem, zaborav na tišinu i slušanje tebe? Kako je rekao i Ignacije, na putu odlaska od sebeljublja, želim sve svoje vratiti tebi. I zahvaliti. Jer ti si sazdao svaku dobru misao, ti si taj koji jedini zna nakanu Oca i ti provodiš svako nevjerojatno djelo. Ne daj da ikada išta pripišem sebi, ne daj mi da se ”osiguram” jednim susretom s Tobom, ne daj da te odnesu zadaci, brige, ljudi, potrebe. Čini mi se da je opet ključ u boravku s Tobom. Pa što htjedneš dati, progovoriti, a ja slušam. Ti proroče, autoru i poznavatelju svih pisama i najčišće Lice bez mjere, budi oko, uho i osjetilo moje duše zauvijek.