Pismo ocima i skolasticima iz Coimbre, Portugal

Pismo 169.

U vrijeme nastanka ovog pisma, sveučilište u Coimbri u Portugalu je radilo punom parom, sa svojih osamdeset isusovačkih skolastika. Njihov je zanos bio toliki da su njihova djela bila ekstremna. Činili su javne pokore, propovijedali polu obučeni, noću bučili svojim pokorničkim vapajima.

Sveti Ignacije je bio upućen u situaciju. Saznao je o tome iz pisama Simona Rodrigueza, koji je i sam nadahnuo pokornička djela, te od Santa Cruza. Vijesti su došle i od patera Fabera, Aroza, Villanueve i ostalih. Osvijetljen Duhom Svetim, u tim „svetim“ budalašima je vidio prijetnju jedinstvu, opasnost od ponosa i hvalisavosti, ugrožavanja dobrog zdravlja i drugih nezgoda te je odlučio tome stati na kraj. Stoga je poslao ovo značajno pismo koje je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio, u kojem navodi niz istaknutih razmatranja koja bi rasplamsala i najpotišteniju dušu i drugi u kojem se indiskretno obazire na nepodopštine, pozivajući u okvire poslušnosti. U završnom dijelu svog pisma potiče na zajedništvo i uzajamno dobročinstvo. Skreće pozornost na slogan za utjehu koju su skolastici imali tijekom godina studija: rad, postizanje vrline i pomaganje bližnjemu.

Rim, 27. svibnja (?), 1547. godine

(…)

Iskustvo dokazuje da u ovom životu mir i zadovoljstvo nemaju bezvoljni već oni koji su gorljivi u Božjoj službi. I to s pravom. Jer u nastojanju da nadvladaju sebe i riješe se sebeljublja, oslobađaju se korijena svake strasti i nemira. I s razvojem vrlina, oni prirodno uspijevaju djelovati lako i radosno u skladu s tim vrlinama. To znači da oni koji se stave na raspolaganje, primaju svete utjehe od Boga, našeg vjernog utješitelja, jer “onome koji pobijedi dat ću skrivenu manu.” S druge strane, mlakost je uzrok životnog nemira, jer se nikada ne riješimo njezina uzroka, a to je sebeljublje, pa niti zaslužujemo Božju pomoć. Iz tog razloga trebali biste se animirati da usrdno radite na svojim hvalevrijednim zadacima, jer ćete i u ovom životu vidjeti prednosti svete gorljivosti, ne samo u rastu savršenstva u vašim dušama, već i u duševnom miru za vrijeme ovog sadašnjeg života. Ali ako se zagledate u vječnu nagradu, kao što biste to često trebali činiti, sveti će vas Pavao lako uvjeriti “Jer ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije breme vječne slave“.  Ako je to istina za svakog kršćanina koji služi i časti Boga, možete zamisliti koja će biti vaša kruna ako djelujete u skladu s našim Institutom, koji ne služi Bogu radi sebe, već  zbog privlačenja mnogih drugih Njegovoj časti i službi. O njima Sveto Pismo kaže  “Pobožni će sjati kao sjajno nebo, i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove“, a Sveti Pavao „Ne znate li, da oni, što trče u trkalištu, svi trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete!“ i „I isto, u sportskoj borbi, atlet ne prima krune osim ako se borio po pravilima.“ I to znači dobro raditi. 

Ali više od svega drugoga želim probuditi u vama čistu ljubav Isusa Krista, želju za Njegovom čašću i za spasenjem duša koje je On otkupio.

Jer vi ste Njegovi vojnici u ovoj Družbi s posebnim naslovom i posebnom plaćom. Kažem posebnim, jer postoje mnogi motivi od opće važnosti koji vas također obvezuju da radite za njegovu čast i službu. Njegova je plaća sve što jeste i što u naravnom redu imate, jer On daruje i čuva vaše biće i život, i sva savršenstva tijela i duše, kao i blagoslove koji su vječni. Njegova su plaća također i duhovni darovi, Njegove milosti s kojima vas je tako velikodušno i s ljubavlju pretekao i koje nastavlja pružati čak i kad mu se suprotstavite i pobunite se protiv njega. Njegova plaća su i oni neusporedivi blagoslovi Njegove slave koje vam je, bez ikakve koristi za sebe, obećao i drži u pripravnosti za vas, dijeleći s vama sva blaga Njegove sreće, tako da možete biti dio i sudjelovati u Njegovom božanskom savršenstvu, onom što On jest po svojoj biti i prirodi. 

Napokon, Njegova je plaća čitav svemir i sve ono što sadrži i materijalno i duhovno. Jer On je pod našu službu stavio ne samo sve što je pod nebom, već čak i cijeli Njegov uzvišeni dvor, ne izuzimajući čak niti jednu nebesku hijerarhiju:“ Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?“. I kao da sva ova plaća nije dovoljna, On je sebe učinio plaćom, postajući brat po našem tijelu, za cijenu našega spasenja na križu i u euharistiji, da bi bio s nama kao podupiratelj i suputnik.

Oh, kakav bi to bio nedostojan vojnik kojega takva plaća ne bi natjerala da radi za čast takvoga kneza! Doista znamo da nas je, kako bi nas obvezao na želju i rad za tu slavu, Njegovo Veličanstvo obdarilo s tim neprocjenjivim vrlinama, na neki način lišavajući se vlastitog posjeda dajući nam udio u njima; uzimajući na sebe sve naše bijede da nas izbavi od njih; želeći da bude prodan, za naše otkupljenje; da bude obeščašćen da bi mi imali slavu, da bude siromašan da bi mi bili bogati; prihvaćajući sramotnu i bolnu smrt da bi nam dao blagoslovljen i besmrtan život. Kako je izuzetno nezahvalan i tvrdoga srca onaj koji nakon svega toga ne prepoznaje svoju obvezu da marljivo služi našem Gospodinu Isusu Kristu i da traži njegovu čast!

Ako, dakle, prepoznajete tu obvezu i želite raditi na promicanju Božje časti, imate vrijeme čitavog života, da svojim djelima dokažete tu želju.

Ostanite u sposobnosti uživati u slikama Svetoga Trojstva. U Njegovoj slavi kojoj čitav svijet služi. Kristovi članovi, otkupljeni tolikom boli, ponižavanjem i krvlju, čuvajte se jada koji okružuje one u tami neznanja i vrtlogu želja, praznih strahova i drugih strasti koje ih muče, postavljenih od toliko vidljivih i nevidljivih neprijatelja, sa opasnošću gubitka. Ne gubitka  vlasništva niti zemaljskog života, već vječnog kraljevstva i radosti, koju gube padanjem u nesnosnu nesreću vječne vatre.

Ukratko, ako biste pažljivo ispitali veliku obavezu traženja časti Isusa Krista i spasenja bližnjega, vidjeli biste koliko vam odgovara da se spremite, marljivo se trudeći  učiniti sebe instrumentima Božje milosti, pogotovo zato što je u današnje vrijeme tako malo pravih radnika koji ne traže stvari koje su njihove, već stvari koje su Isusove- I što više drugi ne uspijevaju, to biste više trebali nastojati to nadoknaditi, jer Bog vam daje tako posebnu milost prikladnu vašem pozivu.

Poticaji za promišljanje:

  • Ignacije govori da postoji razlika između biti sebičan i voljeti sebe.  U kojim okolnostima si sklon(a) stavljati sebe u središnje, glavno mjesto. Možeš li tražiti oprost od Trojstva za te trenutke?
  • Voljeti se znači spoznavati sebe, voljeti se jer te On voli, uperiti pogled ka Kristu i njega staviti u središte. Prepoznaješ li trenutke u kojima sebe voliš u Kristovoj ljubavi? Zahvali za te trenutke i sve ono što kod sebe voliš.
  • U čemu ti je teško okrenuti se k Njemu? Što te to navodi da sebe postavljaš za idola? Zamoli za svjetlo da to jasno vidiš i milost da sve to Njemu predaš, i da te On učini instrumentom svoje milosti