Ustrajnost da bude po Božjem

Pismo 153. 

Papa mu je onda rekao da se ode moliti na tu nakanu i da će on sam proučiti situaciju. Nakon što je zatražio nekoliko milosti, koje je Sveti Otac odobrio, otac Ignacije je počeo ispočetka tražiti svaki mogući način da spriječi prijeteću čast. Nije mogao naći odmora dok nije ostvario svoju namjeru. Onda je pričao s gospodinom Ivanom de Vega i uspio je uvjeriti kraljevog tajnika da se založi u našu korist kod pape. Ali iako je izvršio svoj zadatak s najvećom mogućom toplinom, nije dobio drugi odgovor od Svetog Oca od onoga koji je dobio otac Ignacije. Naprotiv bio je još više raspoložen biskupiju dodijeliti Magistru Claudeu. Kada je otac Ignacije ovo vidio, zadao je Magistru Peteru Codaciou i svima drugima kojima je mogao, da obiđu kardinale. Oni su ih imali posjetiti i razgovarati s kolikogod njih je moguće, jer su mislili da bi se konzistorij, na kojem će se pitanje sigurno pojaviti, mogao održati za tri ili četiri dana.

Teško je povjerovati koliko marljivosti je uložio u ovo pitanje. Dan nije bio dovoljno dug za njegove napore i razgovarao je s tri kardinala po noći, koji su živjeli dobru milju jedan od drugoga, kao u primjeru Kardinala Gaddia koji živi u Montesitoriu i Kardinala Salviattia, koji živi u Borgu blizu palače. Toliko je velika bila njegova radinost, Domino cooperante (Gospodin je surađivao), da je polovica kardinala bila našeg mišljenja, i svi ovi na našoj strani. Osim ovih, ostali koji su bili za prihvaćanje biskupstva zauzeli su stav na temelju ideje da bi se dobre biskupije trebale dodijeliti dobrim ljudima koji su dovoljno podučeni, a rekli su da Naši ispunjavaju tu kvalifikaciju. Iz tog razloga su bili protiv odbijanja. Velik broj je bio ovog mišljenja, čak i oni koji su bili najrevniji za nas u Gospodinu.

Svim kardinalima je netko pristupio osim dvojici; jednom jer je njegova dužnost bila predložiti pitanje na konzistoriju, pa nije bilo svrhe posjetiti ga; drugom, koji se odrekao biskupstva iz pobožnosti, ali se kasnije predomislio i prihvatio ga.

Vidjevši kako smo tako okruženi i kako će se konzistorij održati sljedeći dan bez da će papa promijeniti mišljenje, naš se otac uputio na svrsishodan posjet Gospođi (Madama – Margareta Austrijska, kći Karla V.) da napiše poruku njegovoj Svetosti u kojoj ga moli da se s ovim pitanjem ne pozabave na konzistoriju, nego da pričeka dok gospodin Ivan de Vega ne piše kralju. Onda, ako će kralj i dalje inzistirati i zahtijevati na imenovanju od strane pape, Družba će prihvatiti biskupstvo. Poruka je poslana u utorak, večer uoči konzistorija, a papa je odgovorio Gospođi da će učiniti kako ona želi. Međutim, kardinal, koji je morao iznijeti prijedlog ovo nije znao, i sljedećeg ga je dana iznio. On, međutim, nije dospio daleko s time, jer je jedan od kardinala koji je bio na našoj strani odgovorio suprotnim argumentima. U tom je trenutku Otac Ignacije dao napisati pismo u ime cijele Družbe gospodinu Ivanu de Vega, Gospođi, Kardinalu Capri, našem zaštitniku i kralju, navodeći mnoštvo razloga i uz toliko naricanja da smo odmah dobili nadu za povoljan ishod.

Istovremeno se dobro pobrinuo da Naši koji su na koncilu, i Magister Bobadilla gdjegod bio, piše kralju i da potaknu druge da tako čine. Ali zbog velikog razilaženja u mišljenju, samo je jedan prelat pristao pisati.

Nasuprot svog ovog truda, Don Diego Lasso je bio brz koliko je mogao u svom pothvatu da prenese kralju zamolbu; i u sljedećem konzistoriju koji se održao osam dana kasnije je uspio da ranije spomenuti kardinal predloži svoju stvar. Božjom milošću je pobijen kao i prvi prijedlog, jer je papa rekao da želi održati riječ Madama i čekati kraljev odgovor. Ovaj je stigao nekoliko dana kasnije. Naređeno je ambasadoru da pusti stvar, jer je Kralj prosudio da je taj put bolji. Mise zahvalnice i Te Deum su naručeni ovdje u kući za uspješno nadvladanu kušnju, jer smo svi mislili da bismo bili uprljani ili ukaljani da je biskupstvo prihvaćeno. Beskrajne i neprestane hvale Bogu za to.

Treba biti izabran kardinal Trsta, te je za to mjesto predložen jedan od Ignacijeve braće. Ignacije odlazi papi navodeći mu sve razloge protiv tog imenovanja o kojima je već ranije pisao kralju, a papa, iako ga je poslušao, se nije složio s njegovim mišljenjem. Bojeći se štete koju bi ovo moglo nanijeti redu, Ignacije čini sve da ga zaštiti u svom poslanju.

Poticaji za promišljanje:

  • Ignacije je revan u odbijanju časti. Ostani s tim neko vrijeme. Što se u tebi događa dok o tome razmišljaš?
  • Koliko napora ti ulažeš da ostaneš pri onome na što te Bog poziva? Zatraži Ga milosti koje su ti potrebne da budeš ustrajan.
  • U čemu želiš biti čašćen? Uđi u razgovor s Bogom i svojim Ga riječima traži slobodu od ikakve želje za čašću (Napomena: ako se pri tome javi strah i/ili otpor, samo hrabro! Možeš reći: „Želim da želim…“)