Riječi današnjeg Evanđelja puno me toga uče o tome kakav je Isus i kakvi svi mi trebamo biti. Gospodar svemira i sveg života već se preko svake mjere ponizio svojim utjelovljenjem, a na taj način nastavlja živjeti i tijekom cijelog svog zemaljskog života. U najvećoj poniznosti i skromnosti liječi sve potrebe naroda i mirno se uklanja od onih koji mu rade o glavi, bez buke, protivljenja i traženja svojih prava. Zato Otac i naziva Isusa svojim miljenikom preko proroka Izaije. Odlomak današnjeg Evanđelja navodi me da razmislim koliko je u mojem životu skromnih, požrtvovnih ljudi koji marljivo “liječe” moje potrebe, a ne traže nikakvu plaću ni slavu. To su naše bake, mame, prijatelji, prijateljice, članovi obitelji. Upravo oni svojim životom najvjerodostojnije nasljeduju Isusa, iako ga možda usnama ne slave niti su Ga upoznali. I ja danas molim Gospodina milost da Ga što revnije mogu nasljedovati u skrovitosti i poniznosti.