Pismo ocima i skolasticima iz Coimbre, Portugal
Pismo 169.
U vrijeme nastanka ovog pisma, sveučilište u Coimbri u Portugalu je radilo punom parom, sa svojih osamdeset isusovačkih skolastika. Njihov je zanos bio toliki da su njihova djela bila ekstremna. Činili su javne pokore, propovijedali polu obučeni, noću bučili svojim pokorničkim vapajima.
Sveti Ignacije je bio upućen u situaciju. Saznao je o tome iz pisama Simona Rodrigueza, koji je i sam nadahnuo pokornička djela, te od Santa Cruza. Vijesti su došle i od patera Fabera, Aroza, Villanueve i ostalih. Osvijetljen Duhom Svetim, u tim „svetim“ budalašima je vidio prijetnju jedinstvu, opasnost od ponosa i hvalisavosti, ugrožavanja dobrog zdravlja i drugih nezgoda te je odlučio tome stati na kraj. Stoga je poslao ovo značajno pismo koje je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio, u kojem navodi niz istaknutih razmatranja koja bi rasplamsala i najpotišteniju dušu i drugi u kojem se indiskretno obazire na nepodopštine, pozivajući u okvire poslušnosti. U završnom dijelu svog pisma potiče na zajedništvo i uzajamno dobročinstvo. Skreće pozornost na slogan za utjehu koju su skolastici imali tijekom godina studija: rad, postizanje vrline i pomaganje bližnjemu.
Rim, 27. svibnja (?), 1547. godine
Neka milost i vječna ljubav Krista, našega Gospodina, budu uvijek naša zaštita i pomoć. Amen.
Pismo Magistra Simona i ona od Santa Cruza mi redovito donose vijesti o vama, a Bog, od kojeg prolaze sve dobre stvari, zna kakvu mi utjehu i radost daje kad vidim da vam On pomaže, ne samo u učenju već i u vašoj potrazi za vrlinama. Doista, vijesti o tim vrlinama donio je u vrlo daleke zemlje, na ohrabrenje i izgradnju mnogih. I ako bi se svaki kršćanin mogao radovati zbog zajedničke obveze koju svi imamo- tražiti Božju čast i dobrobit koja proizlazi Njega, iskupljenjem krvlju i smrću Isusa Krista, imam poseban razlog radovati se u Kristu i znati da imam izričitu dužnosti, nositi vas u srcu s posebnom naklonošću. Neka naš Stvoritelj i Otkupitelj bude uvijek blagoslovljen i hvaljen za sve, jer iz Njegove darežljivosti teče svaki blagoslov i milost i neka se udostoji da svakim danom sve više i više otvara izvor Svoje milosti, kako bi povećao i unaprijedio ono što je već započeo u vašim dušama. Ne sumnjam u onu Vrhovnu dobrotu, koja tako hiti podijeliti svoje blagoslove ili u tu vječnu ljubav koja ga potiče da nam podari savršenstvo i više nego što smo kadri primiti. Da to nije tako, naš Gospodin Isus Krist nas nikada ne bi potaknuo da se nadamo onome što možemo primiti samo iz njegove velikodušne ruke. Jer On nam kaže: “Budite dakle savršeni, kao što je savršen i vaš Otac nebeski.” On je sigurno spreman, a na nama je da imamo dovoljno poniznosti i želje primiti te milosti i da On vidi da dobro koristimo primljene darove te marljivo i usrdno surađujemo s Njegovom milošću.
Ovom prilikom neću propustiti da vas ipak malo obuzdam, čak i one koji su prepuni volje. Jer mogu vam reći, morate biti ustrajni i u učenju i u vrlini, ako želite ispuniti sve ono što mnogi od vas očekuju. Postoje ljudi, ne samo u portugalskom kraljevstvu, već i u mnogim drugim zemljama, koji se s obzirom na pomoć i prednosti, kako unutarnje tako i vanjske, koje vam Bog daje, s pravom nadaju velikim rezultatima.
Nijedno uobičajeno postignuće neće zadovoljiti veliku dužnost koje imate prema izvrsnosti. Ako uzmete u obzir prirodu svog poziva, vidjet ćete da ono što bi za druge bilo dovoljno, za vas neće biti. Jer ne samo da vas je Bog pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo i preveo vas u kraljevstvo svog voljenog Sina, kao što je to učinio s ostalim vjernicima, već zato što ste bolje sačuvali svoju čistoću i više ste sjedinjeni u svojoj službi u ljubavi prema duhovnim stvarima. Smatrao je dobrim povući vas iz pogibeljnog mora ovoga svijeta, kako biste sačuvali savjest od opasnosti, od oluja koje naleti strasti podižu – želje da sada uživamo, posjedujemo, imamo čast- te s druge strane, od straha da ne izgubimo sve takve stvari. Još jedan razlog i iznad toga je taj, što ako zemaljskim stvarima ne bude mjesta u vašim mislima ili naklonostima, bit ćete sačuvani od rastresenosti i rasipanja, što će rezultirati time da ćete moći usmjeriti svoje misli i naklonosti u postizanje vrhunca za koji vas je Bog stvorio, a to je Njegova vlastita čast i slava, vaše vlastito spasenje i pomoć vašemu bližnjemu.
(…)
Stoga ozbiljno razmislite o svom pozivu, tako da s jedne strane možete zahvaliti Bogu na tako velikoj milosti, a s druge ga zamolite za onu posebnu pomoć koja je potrebna ako želite ispravno tome odgovoriti, a hrabrosti i marljivosti morate imati u velikoj mjeri ako želite postići cilj koji imate na vidiku. Lijenost, posrnulost, umor u učenju i u drugim vježbama koje ste poduzeli zbog ljubavi našega Gospodina, morate prepoznati kao zaklete neprijatelje svog poziva.
Kako biste se ohrabrili, bolje vam je da se ugledate na one koji su aktivni i energični, nego one za koje mislite da će postići manje. Nikada ne dopustite da djeca ovoga svijeta pokažu veću brigu za vremenite stvari nego li vi za vječne. Trebali biste se posramiti kada vidite da drugi manje oklijevaju srljajući u smrt nego li vi u život. Smatrajte se malo vrijednima ako dvorjanin s većom pažnjom služi kako bi dobio naklonost zemaljskog kneza, nego što vi činite kako bi dobili naklonost Kralja neba, te ako se vojnik koji dobije čast i slavu pobjede i malo plijena bori hrabrije nego se vi borite za pobjedu nad svijetom, vragom i sobom, a Kraljevstvo nebesko i vječna slava vam je nagrada. Zato, zbog Božje ljubavi, nemojte biti neoprezni ili mlaki. Napetost lomi luk, dokonost lomi dušu, a suprotno tome, Salomon kaže „duša vrjednijih ljudi obogatit će se.“ Pokušajte održavati svetu i diskretnu gorljivost u radu jednako kao i u težnji za učenjem i krepošću. U svakom slučaju, jedan čin s voljom vrijedi tisuću bezvoljnih, a ono što lijen čovjek ne može postići za mnogo godina, energičan čovjek obično postigne u kratkom vremenu.
Poticaji za promišljanje:
- Uzmi trenutak za molitvu, umiri se i zajedno s Njim pregledaj svoj dan. Vidi ima li u tvom danu ovih zakletih neprijatelja o kojima Ignacije govori- umora, posrnulosti, lijenosti i pronađi kako ti dolaze milosti od Gospodina. Zahvali za milosti i zamoli za pomoć u trenucima kušnje i mlakosti.
- Ignacije govori o duševnim olujama, strahu da izgubimo i želji da posjedujemo. Što ti želiš imati, ili se za to nešto grčevito držiš, a da se zbog toga nađeš u stanju nemira, tjeskobe ili nepovezanosti s Bogom?
