Pismo ocima i skolasticima iz Coimbre, Portugal

Pismo 169.

U vrijeme nastanka ovog pisma, sveučilište u Coimbri u Portugalu je radilo punom parom, sa svojih osamdeset isusovačkih skolastika. Njihov je zanos bio toliki da su njihova djela bila ekstremna. Činili su javne pokore, propovijedali polu obučeni, noću bučili svojim pokorničkim vapajima.

Sveti Ignacije je bio upućen u situaciju. Saznao je o tome iz pisama Simona Rodrigueza, koji je i sam nadahnuo pokornička djela, te od Santa Cruza. Vijesti su došle i od patera Fabera, Aroza, Villanueve i ostalih. Osvijetljen Duhom Svetim, u tim „svetim“ budalašima je vidio prijetnju jedinstvu, opasnost od ponosa i hvalisavosti, ugrožavanja dobrog zdravlja i drugih nezgoda te je odlučio tome stati na kraj. Stoga je poslao ovo značajno pismo koje je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio, u kojem navodi niz istaknutih razmatranja koja bi rasplamsala i najpotišteniju dušu i drugi u kojem se indiskretno obazire na nepodopštine, pozivajući u okvire poslušnosti. U završnom dijelu svog pisma potiče na zajedništvo i uzajamno dobročinstvo. Skreće pozornost na slogan za utjehu koju su skolastici imali tijekom godina studija: rad, postizanje vrline i pomaganje bližnjemu.

Rim, 27. svibnja (?), 1547. godine

(…)

Ono što sam rekao do ovoga, u svrhu buđenja pospanosti i podbadanja onih koji možda zastajkuju na putu, ne bi trebalo shvatiti kao opravdanje za odlazak u drugu krajnost, pretjeranu gorljivost. Duhovne suhoće i nemoći, poput pospanosti, nisu uzrokovane samo hlađenjem ili mlakošću već i pretjeranom revnošću.  

Neka vaša služba bude razumna služba, kaže sveti Pavao, jer je znao istinu riječi psalmista “i kraljeva čast voli prosuđivanje”, odnosno diskreciju; i ono što je bilo predodređeno u Levitskom zakonu, “Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli”. 

Dakle, kako kaže sv. Bernard, neprijatelj nema uspješnije prevare da uskrati srcu pravu ljubav, nego da natjera dušu da djeluje nepromišljeno. „Ništa previše” rekao je filozof. Takav princip bi nam trebao biti vodilja, čak i kada se radi o pitanjima koja zadiru u samu pravdu. Kao što čitamo u Knjizi propovjednika „Ne budi previše pravedan, i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?“ Ako netko ne uvidi tu umjerenost, primijetit će da je dobro pretvoreno u zlo, a vrlina u porok. Također će naučiti da slijede mnoge neugodnosti koje su posve u suprotnosti sa svrhom onoga koji tako djeluje.

Prva je da se Bogu zapravo ne služi dugoročno, jer konj istrošen prvih dana u pravilu ne završava putovanje, pa se događa da se mora naći drugog konja. 

Drugo, dobici ostvareni tom pretjeranom nestrpljivošću obično se ne čuvaju, kao što Sveto pismo kaže: „Naglo stečeno bogatstvo iščezava, smanjuje se.“ Ne samo da će se smanjiti nego je to možda i uzrok pada, “A onaj tko brzo  hoda, spotiče se”, što dalje pada to je veća opasnost, jer se neće zaustaviti dok ne dođe do dna. 

Treće, postoji opasnost da se zbog nepažnje brod previše optereti. Opasnost, naravno, postoji i ako plovite praznim brodom, jer je tada bacan valovima iskušenja. Ali postoji i opasnost da ga toliko preopteretite da potone.

Četvrto, može se dogoditi da “razapinjući starog, bude razapet i novi čovjek” pa je zbog slabosti onemogućen vršiti vrlinu. Sveti Bernard nam kaže da zbog tog gubimo četiri stvari: “Tijelo gubi učinke dobrog djela, duša svoju odanost, bližnji dobar primjer i Bog Njegovu čast.” Iz toga zaključujemo da je onaj tko tako maltretira živi Božji hram kriv za svetogrđe (…). Sveti Bernard daje savjet: “Ne treba uvijek vjerovati dobroj volji,  ona mora biti obuzdana i regulirana, posebno kod početnika.“ Ako netko želi drugima koristiti, ne može sebi štetiti,  “tko je sam sebi zlo, kome će biti dobar?“ Ako vam se čini da je diskrecija nešto vrlo rijetko do čega je teško doći, nadoknadite je poslušnošću i nećete pogriješiti. Poslušajte što sveti Bernard kaže o onima koji žele slijediti vlastito mišljenje: “Što god se učini bez odobrenja ili protiv želje duhovnog oca, treba se smatrati slavoljubljem, a ne nečim vrijednim nagrade“.  Trebali bismo se sjetiti da je “slično grijehu vračanja pobuniti se, a poput grijeha idolopoklonstva odbiti poslušnost” kako je rečeno u Svetom Pismu. 

Stoga, ako želite ostati na srednjem putu, između mlakosti i pretjerane revnosti, razgovarajte o svojim poslovima s nadređenima i ostanite u poslušnosti. Ako vam je želja za poniznošću tako snažna, radije ju upotrijebite u rušenju svoje volje i stavljanju svojih sudova pod jaram poslušnosti, umjesto u slabljenje svojih tijela, posebno u ovim godinama vaših studija. Ne bih želio da na temelju ovoga što sam napisao, pomislite da ne postoje neki načini poniznosti koje odobravam. Znam da su mnogi sveci koristili slične načine i da su od toga profitirali. Posebno kako bi ovladali samim sobom.  Ali za onoga koji je stekao neko vladanje nad sebeljubljem, ono što sam rekao o svođenju na diskretnu umjerenost smatram najboljim, pod uvjetom da se čovjek ne udalji od poslušnosti. Upravo vam ovu poslušnost preporučujem vrlo usrdno, udruženu s onom vrlinom koja je sažetak svih ostalih i koju Isus Krist tako usrdno preporučuje kad je naziva svojom posebnom zapovijedi: “Ovo je moja zapovijed, ljubite jedni druge.“

I želim da sačuvate to sjedinjenje i trajnu ljubav, ne samo među sobom, već da ih proširite na sve i nastojte u dušama zapaliti živu želju za spasenjem bližnjega, procjenjujući vrijednost svake duše po cijeni koju je naš Gospodin platio svojom krvlju. Nemojte misliti da u ovom razdoblju namijenjenom vašem studiju niste od koristi svome bližnjemu; jer, osim ulaganja u sebe, a to zahtijeva dobro uređena ljubav, – “Smiluj se vlastitoj duši, ugađaj Bogu”, na mnogo načina služite Božjoj časti i slavi.

Poticaji za promišljanje:

  • Ovdje Ignacije upozorava upravno na važnost diskrecije i umjerenosti, za koju je potrebna poniznost i poslušnost. Gdje se previše iscrpljuješ, misliš da moraš stići prije vremena ili kontrolirati čitav život?
  • U kojim odnosima misliš da nemaš granica? Traži sad svijetlo da to jasno vidiš i milost unutarnje slobode da granice konkretno postaviš.
  • Što ti pomaže biti u vrlini ljubavi prema bližnjima? Što ti otežava da ljubiš? Traži milosti koje su potrebne da možeš revno vršiti Kristovu posebnu zapovijed.