Isuse, danas se meni, kao i Filipu, obraćaš, postavljaš pitanje i kušaš me znajući da ću, baš kao i Filip dati ljudski racionalan odgovor. Kušaš me i provociraš jer želiš da s Tobom surađujem. Ti vidiš manjak mog povjerenja u Tebe. Vidiš moj skučeni pogled na svijet. Vidiš sve dijelove moga života u kojima prevladava ljudska logika i koje grčevito držim za sebe. Vidiš to sve i dolaziš baš meni. Odabereš me za svoju učenicu, za svjedoka svoje ljubavi. Stavljaš čudo preda me. Opet sam svjedok tvoje velikodušnosti. Opet mi vraćaš povjerenje. I na kraju šalješ najvažniju lekciju, nakon čuda, angažmana, djelovanja povlačiš se da budeš sam. Ideš k Ocu.
