PISMO ČLANOVIMA DRUŽBE U PADOVI
Pismo 186.
Otac Ivan Polanco piše ohrabrujuće pismo, potaknut krizom siromaštva u kojoj su se našla i njegova subraća na studijima.
Rim, Kolovoz 1547. godine
Mudrost koja ne može pogriješiti željela je pokazati svijetu, prema Svetom Bernardu, kako je dragocjen dragulj siromaštva, čiju vrijednost svijet nije znao. On je to odabrao za Sebe, tako da Njegovo učenje, “Blago onima koji gladuju i žeđaju, blago siromašnima itd.” ne može biti u neskladu s Njegovim životom.
Prijateljstvo sa siromašnima čini nas prijateljima vječnog Kralja. Ljubav prema siromaštvu čini kraljeve čak i na zemlji, kraljeve ne od ovoga svijeta nego od neba. A to se vidi iz činjenice da je kraljevstvo nebesko obećano u budućnosti drugima. Siromašnima i onima koji trpe progone zbog pravednosti. Nepromjenjiva Istina to obećava za sadašnjost: “Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. „ Čak i na ovom svijetu imaju pravo na kraljevstvo.
Oni uživaju nepomućeni mir i najveći spokoj: s druge strane, bogatstvo je za one koji ga posjeduju poput uzburkana mora kovitlana olujom. Štoviše, ovi dobrovoljni siromašni, zbog mira i sigurnosti svoje savjesti, uživaju u trajnoj radosti poput gozbe bez kraja.
Poticaji za promišljanje:
- Što ovo pismo pobuđuje u tebi?
- Prijateljuješ li sa siromašnima? Kako?
- Nastoj s Kristom raspetim razgovarati kojim siromasima te On šalje. U kojim siromasima duhom želi prijateljevati s tobom?
