Tekst današnjeg Evanđelja podsjeća me na tolika Božja dobročinstva u mojem životu, tolike uslišane molbe i blagoslove, a ja se unatoč tome ipak teško i sporo mijenjam. Isusove prijetnje i upozorenja mi na prvu stvaraju određen pritisak i frustraciju zbog stalnog padanja u grijeh. Ali onda shvatim da Isus od mene ne očekuje senzacionalne preokrete i savladane slabosti preko noći, On zna da sam slab i nemoćan. On od mene očekuje da prihvatim da sam slab i jadan i da Mu se potpuno predam, da se ne uzdam više samo u svoje sposobnosti u svladavanju slabosti. Prava promjena kreće iznutra, u mojem prihvaćanju sebe kao slaboga i bespomoćnoga bez Boga i Njegove pomoći. Kada u takvom svjetlu ponovno pročitam današnje Evanđelje, ono više ne zvuči kao prijetnja, nego kao poticaj za stalni rad na sebi uz Božju pomoć. Bez Boga ne možemo učiniti ništa, a s Njim možemo sve.
