SKAC Urednistvo

Čitajući ovo Evanđelje ne mogu se ne upitati: tko sam ja u ovom odlomku? Jesam li ja jedna od farizeja i pismoznanaca ili sam čovjek s usahlom rukom? Optužujem li ja Isusa i tražim li mu zamjerke jer ne čini po mome, ili kao ovaj čovjek s usahlom rukom mudro

Svi smo u životu bili s obje strane loše opomene. Nekada zna biti pogrešna, zlonamjerna, dana u pogrešno vrijeme, izrečena tako da kod osobe pobudi bijes i želju da učini upravo suprotno… Isus kaže da opominjemo nasamo a mi jedva čekamo da osoba sagriješi kako bi ju opomenuli pred što

Isus danas u Evanđelju naglašava da je važan kontekst u kojem nešto činimo. Nikada nam neka Božja zapovijed nije na štetu. Svaki Božji zakon služi da nam pomogne da naučimo voljeti one oko sebe, a ne da nam u tome odmogne. Ako u nedjelju žurimo na posljednju Misu dana i

Ako želimo novi život, potrebno se riješiti starih navika. Kako ćemo doznati kako izgleda radost života s Kristom ako ne odbacimo ono staro koje nas opterećuje, zagušuje i oduzima nam želju za životom. Znamo da nam neke stvari, djela, mjesta, osobe ne donose dobro, a ne mijenjamo se jer ne

Duje je neumorni radnik na njivi Božjoj koji sije sjeme Božje Riječi kad god i gdje god stigne. Neumorno privlači ljude Kristu još od prvih dana u studentskom domu na Savi. Obzirom da voli don Bosca evo jedan njegov citat koji me podsjeća na Duju: „Obećao sam Bogu da ću

Isus, Bog, „zamoli Šimuna da malo otisne od kraja“. Nije mu Šimun bio potreban, mogao je stajati na vodi i poučavati, i sam izvući ribe, ali želio je da Šimun sudjeluje, kao što je želio da pri hranjenju mnoštva umnoži dječakovu hranu, umjesto da ju stvori. Bog nas želi kao

Isus na početku Evanđelja ulazi u kuću Šimuna Ivanova, Petrovu kuću, i liječi mu punicu. Kako se tamo našao? Kada su se upoznali, zbližili su se i Isus je postao dobrodošao u Šimunov dom. Mogao je doći kod njega, kao u dom Marte, Marije i Lazara. Šimunovo povezivanje s Isusom

Jučer smo vidjeli kako su Isusovi ‘najbliži’ odbili Njega i ono što im pruža. Zato odlazi drugdje i tamo čini velike stvari. Isus u Kafarnaumskoj sinagogi izganja zloduhe, i to ne u ime nekog drugog već u svoje vlastito ime. Isus ima moć nad zlom. On je Bog. Mi ljudi

Isusa su oni koji ga najduže ‘poznaju’ odbili, čak i pokušali ubiti. Ne daju mu priliku da dokaže da je ono što o sebi govori u sinagogi istina jer im predrasude smetaju da rasude. I mi, iako nas uče da po plodovima prepoznajemo osobu, često predrasudama dajemo prvo mjesto. Osuđujemo

,,Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreće samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Toliko se puta uhvatim u napasti kako pokušavam pobjeći od zahtjevnosti i težine života, počevši od svakodnevnih životnih situacija, događaja i ljudi, uporno tražeći neki lakši put. Tako se često

Ovo se Evanđelje tako dobro uklapa u vrijeme u kojem danas živimo. Vremenu koje je puno kušnji, napasti i borbe za opstanak. Kod Ivana možemo vidjeti tu autentičnost, ustrajnost i nepokolebljivost, ali i toliku radost pri onome što govori pa čak i pod cijenu života jer je u dubini duše

Ova je prispodoba tako predivna, tako slikovita, tako poticajna. Čini mi se kako su ove mudre djevice marljivo, neumorno i tako radosno radile oko spasenja svojih duša i kako nisu dopuštale da prođe dan, a da one ne budu pripravne za susret s njihovim Zaručnikom. Nisu dopuštale da se njihove

Svakodnevno raditi na sebi i na vlastitoj nutrini nije nimalo lako. Ovo me Evanđelje potaknulo da razmišljam koliko se uistinu silovito borim za Božje Kraljevstvo u kojemu je svaki dan ključan i odlučujući. Kakve su tvoje borbe? Trudiš li se svakim novim danom biti bolji, nego što si to bio

Svakome je od nas drago čut kada nam najbliži govore lijepe stvari o nama; tada je lako biti zahvalan, nasmiješen, smiren i dobar. Tako se brzo naviknemo na te komplimente i vjerujem da nam se svima znalo dogoditi da se pomalo uzoholimo, dopuštajući da nam u srce uđu misli da

Propitkujući vlastitu savjest, mislila sam, moja su djela poprilično dobra; obavljam sve svoje vjerske dužnosti, od odlaska na misu, čitanja Biblije, moljenja Krunice, mislim si, pa stvarno sam dobra. ,,Postaje li tvoje srce uistinu otvorenije prema Bogu i bližnjemu s time što svakodnevno vršiš svoje kršćanske dužnosti?" - pitanje je

Čitajući ovo Evanđelje, pitala sam se kakve su Natanaelu misli prolazile kroz glavu kada mu je Filip rekao da su našli Isusa? Je li bio pomalo tužan jer ga on još uvijek nije 'susreo'? Ili je možda razmišljao o tome kako je on Isusu potpuno nebitan i zašto bi mu

Svakoga dana nam se na Svetoj Misi daruje živi Bog. Muka i smrt Spasitelja Isusa Krista na svakoj Svetoj Misi su iste i stvarne kao što bile prije dvije tisuće godina. Ono što nas čini dostojnima da pristupimo svetom oltaru je čisto i neokaljano srce. Sve što nas opterećuje, svaki

„Uvijek propovijedajte evanđelje, a ako je potrebno, koristite i riječi.“ (Sv. Franjo Asiški). Pročuo se glas o jednoj redovnici, koja je svojom pobožnošću i molitvom bila na glasu svetosti. Kako bi Sveti Otac papa to provjerio, poslao je mladog redovnika sv. Filipa Nerija da ispita te navode. Sveti Filip je

Što kad nas Bog upita: “A što si radio na zemlji?” Farizeji zakonoznanci su poznavali i pridržavali se tisuće zakona i propisa. No ipak jedan između tih zakona je bio najvažniji I najveći od svih. Unatoč tom poznavanju ja u ovom evanđelju vidim srce koje čezne za istinom. Farizej koji

Antonio Draganić dvadesetosmogodišnji je inženjer građevine koji radi i živi u Frankfurtu. Kao tipični mladić kojeg bi svaka majka za zeta poželjela, boluje od domoljubitisa koji uzrokuje visoka koncentracija hercegbosanskog dolomita u krvi te odrastanje u krajevima koji su 90tih godina bili prva crta obrane Lijepe naše. Šalu na stranu,

Evanđelja koja čitamo ovaj tjedan me konstantno vraćaju na isto razmišljanje, razmišljanje o talentima i čežnjama. Naša zanimanja su posljedica sposobnosti koje nam je Bog dao. Sav naš uspjeh, kreativnost, razboritost, razum, darovi su Duha Svetoga kojima obogaćuje naš život. Svatko od nas dobio je određenu zadaću u obitelji, mjestu

Svaki čovjek slijedi svoje čežnje, one pozive srca i mir, koji mu Duh Sveti daruje, kada donese neku odluku. Školujemo se, putujemo, istražujemo, upoznajemo nove ljude, krajeve i zemlje. Svakoga dana učimo nešto novo o sebi i o svijetu. No gdje je u cijeloj toj priči u našemu životu Bog,

Dobri Bog je u svojoj providnosti svakome čovjeku dao talente, snove i čežnje. Spoznati što Bog od nas želi i gdje nas na ovome svijetu treba, te spoznati Njega kao svoga Stvoritelja i Spasitelja najvažnija je stvar svakog čovjeka. Kako bismo to spoznali, koristimo dobivene talente s kojima priskrbljujemo “bogatstvo”.

“Stvoreni smo da Gospodina Boga svoga hvalimo, da mu služimo i tako spasimo dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi nas, da nam budu od pomoći da postignemo svrhu za koju smo stvoreni.” Ovaj tekst duhovnih vježbi svetog Ignacija mi savršeno opisuje evanđelje, koje je Isus navijestio

Današnje nam Evanđelje govori o ozdravljenju opsjednute djevojke i živi je dokaz da vjerom možemo postići velike stvari. Onome koji vjeruje, mogu se dogoditi velike stvari kao nagrada za ustrajnost u vjeri tijekom iskušenja. Žena Kanaanka nije se obeshrabrila i pokolebala nakon što je Isus po drugi puta odbio njenu

Danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo slušamo Evanđelje o susretu Marije i rođakinje joj Elizabete. Elizabeta je jako voljela Mariju, nije ju samo ljubila, već ju je poštovala te priznavala svetom i uzvišenom. U Mariji je vidjela samog Isusa Krista i radost nije skrivala, već ju je

Kroz današnje nas Evanđelje Isus Krist podsjeća na nepovredivost i svetost sakramenta braka. Stupanjem u brak muškarac i žena postaju jedno tijelo i podređuju se jedno drugome kako bi zajedno dospjeli u Nebo. Isus nam govori da nije dopušteno otpustiti bračnog druga, jer izbor koji jednom donesemo, vrijedi za cijeli

Jednostavna i brižna duša koja je uvijek tu za druge. Znatiželjna i otvorena osoba koja voli spoznavati i razotkrivati nove stvari. Upoznale smo se na tečaju engleskog i tako je krenula naša pustolovina zvana prijateljstvo. U našem druženju šetnje Maksimirom postale su neizbježno mjesto dijeljenja životnih priča i dubljeg upoznavanja.

Kroz današnje nas Evanđelje Isus podsjeća na važnost beskrajnog praštanja svome bližnjemu iskreno i od srca. Čini se kao da smo navikli da nam Gospodin uslišava molitve, pa smo se uzoholili i postali sami sebi toliko važni, da nam je ispod časti oprostiti bratu. Ne možeš se umoriti praštajući i

U današnjem Evanđelju Isus nam skreće pozornost na važnost pomirenja s braćom i sestrama. Nebrojeno sam se puta našla u situaciji, kada mi je neopisivo teško bilo oprostiti i rođenoj sestri. Tada bih osjećala kako ne zaslužuje moj oprost i ispriku te da joj nisam dužna oprostiti nepravdu koju mi

Kroz prispodobu o izgubljenoj ovci, Isus nas danas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost ljudskog života. Život koji nam je darovan, pozvani smo čuvati i štititi iznad svega. I ne samo vlastiti život, već i život najmanjih, onih koji se sami ne mogu zaštititi. Kroz glavu mi prolazi iskrivljeno poimanje života o

Mnogo puta uhvatim samu sebe kako sebično ljubim svoj život zanemarujući činjenicu da mi je darovan. Sve što imam i sve što jesam Gospodnjih je ruku djelo. Pšenično je zrno iz današnjeg čitanja, palo na zemlju i urodilo plodom ispunivši svrhu za koju je i stvoreno. I moj se život

“Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti...” Po nekoj definiciji strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost. Strah je loš. Zbog straha je Petar počeo tonuti. Sv. Pavao piše:”Savršena ljubav izgoni strah!” U okviru toga teško mi je bilo shvatiti strah Božji. Što znači to? Bog

Prije godinu dana razgovarao sam s jednim kolegom s posla koji voli otići u prirodu. Rekao mi je da voli gledati drva jer ona samo rastu. Zrno gorušice brzo raste. Znao sam se uloviti u zamci da sam dobar. “Ne pijem, ne pušim, ne psujem...”-nadam se da niste nastavili stihove

“…. a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” Kako kaže Sv.Augustin: “Onaj koji te stvorio zna i štoće s tobom!”. Bog me ljubi. Hoće mi sve najbolje u životu i još me stvorio pa me i najbolje razumije, a ja kažem:”Ne!” Znao sam u razgovoru s ljudima

„Dal' da odem na pivo il' na misu?“ bile su riječi mog dragog prijatelja izrečene nakon probe klape jednog ljetnog predvečerja. Ono što je uslijedilo primjer je uspješnog razlučivanja duhova i izabiranja što je u tom trenutku bilo više Ad Maiorem Dei Gloriam – svete mise (da se razumijemo, i

“Gospodine, dobro nam je ovdje biti.” Kad sam bio u Zagrebu puno sam vremena trošio pomažući drugima (u raznim volontiranjima, organizacijama). Kako sam uvijek bio u nekoj žurbi mama mi je jednom rekla:”Zemlja se i bez tebe okreće!” Zapravo se često u pomoći drugima skrivao moj ego, moja želja da

Na jednoj ispovijedi svećenik mi je savjetovao da se ne gledam kroz prizmu grijeha. S jedne strane zlo nas prvo tjera da se udaljimo od Boga, a onda tek slijedi prava laž. Laž da smo toliko daleko da povratka više nema. Laž da nam Bog neće oprostiti. Razgovarao sam jednom

"Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Jednom prilikom išli smo autobusom na neki nastup sa zborom. Sjeo sam do jedne prijateljice iz zbora koju nisam tad previše znao. Ipak, u svom stilu, udario sam ja po nekim “prezanimljivim” temama iz fizike i nakon par minuta shvatio da

Učenici su prestrašeni. Vjetar snažno udara i ljulja lađu, ali Isus ne zaustavlja vjetar nego prvo daje Petru da hoda po vodi. Vjetar i dalje snažno udara, ali je Petar postao “veći” od tog problema. Petar hoda po vodi. Sa 18 godina sam bio jako zaljubljen i skoro svaki dan

Nikad svijet nije bio napredniji, nikad bogatiji, a u isto vrijeme nikad nije imao niti toliko gladnih, niti toliko tužnih i zaboravljenih. Koliko god imali, znamo se naći u situaciji u kojoj nismo spremni s drugima podijeliti ono što imamo. Smatramo da je to naše ili da drugi to ne

Ivan je govorio istinu. Istinu koju nije lako čuti. Istinu koja ne ide niz dlaku onih koji ju trebaju čuti. Govorio je istinu koju je Isus nama donio. I zato što je tu istinu odlučio izreći, unatoč tome što je onaj protiv koga je išla bio moćniji od njega, njegov

Ponekad je teško pisati o bliskim prijateljima koji su već kao obitelj. Nema teksta dovoljno dugačkog koji bi mogao opisati što sve osjećaš, misliš i želiš onim najbližima. Tada, iz srca izviru one najjednostavnije, proste riječi iz kojih pršti cijeli spektar emocija. Tako je i s Anamariom. Radosna pričalica koju

Najteže je svjedočiti među svojima, tamo gdje te najbolje poznaju. Pomislivši o naviještanju Evanđelja, možda nam na pamet najčešće padnu misije. Otići daleko i ondje naviještati Njegovu riječ. Ali možda je čak i veći zadatak naviještati Njegovu riječ ovdje gdje smo poslani – u našim obiteljima ili na fakultetu. Teško

Plivamo istim morem. Ponekad se borimo s morskim strujama, a ponekad ih slijedimo. U istom moru nalaze se i dobre i loše ribe. Obje proživljavaju i radosti i tragedije i uspone i padove. Ipak, onaj koji ih ulovi, onaj koji odlučuje o njihovoj sudbini nakon boravka u moru, zna koja

Ima li boljeg opisa većine žena u vrijeme Uskrsa ili Božića od ovog opisa Marte zaokupljene spremanjem i nošenjem hrane i pića za stol? Ali, nije li Marta i odličan primjer ovog ubrzanog načina života u kojem teško pronalazim vremena stati? Još gore, teško pronalazim vremena pričati s Isusom. On

Zasijani smo u istom polju. Poslani smo na ovoj zemlji, u ovom okruženju donositi plodove. Dok se naš rast ne dovrši, teško je razabrati tko je u našem okruženju kukolj, a tko plod Božje sjetve. Ne sudimo jedni drugima, nego prepustimo taj sud Onome koji neće dopustiti da i jedan

Tijekom školovanja susrela sam se s brojim profesorima. Među njima nisam najviše cijenila one koji su najviše znali, nego one koji su najbolje razumijeli što ja mogu razumijeti i znali kako meni prenijeti znanje koje imaju. Tako i Isus, naš Učitelj, želi da mi razumijemo i u isto vrijeme zna