Zanimanje: programer

Što radiš u SKAC-u i izvan njega? Pomažem gdje treba kad pozovu, a kad ne zovu nastojim se davati u sklopu projekata iDOM i SKAC Podcast. Izvan SKAC-a, programiram. Razvijamo aplikacije za klijente. Sad tu ima svega, od obrade podataka, do slaganja cijele aplikacije…

Volontersko iskustvo (izvan i u SKAC-u)? Volontirao sam prije na raznim eventima, a trenutno volontiram samo u SKAC-u.

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Ne znam koja mi je omiljena. Vuče me jako herojstvo jer mi se čini izrazito muževnom osobinom, ali ipak ću se odlučiti za ljubav. To mi je nekako najteže živjeti. Dublji pogled u tu vrijednost mi je dao razgovor s paterom Cecilom Azzopardijem. Ta ljubav u različitosti mi je uvijek izazovna.

Čega se najviše bojiš? Ljubavi. Drugih prema meni jer ju ne znam u slobodi prihvatiti, ali više moje prema drugima. Znam nerijetko “ljubiti” drugu osobu tako da joj namećem ono što mislim da je najbolje za nju. 

Što najviše voliš? U zadnje vrijeme jako volim tišinu. Prije sam ju izbjegavao u širokom luku.

Zašto volontiraš? Ovo sam se i sam pitao više puta i nemam konkretan odgovor. Volim se davati. Učiti ljubiti na različite načine, a Bog se tu uvijek uplete i napravi nešto zanimljivo i neočekivano.

U SKAC-u

Patrik je počeo svoj hod u SKAC-u raspoloživošću za različite zadatke. Uglavnom su to bili oni zadaci koje mi zovemo “ferovski”, recimo, aplikacija za prijave na 72 sata bez kompromisa. Ali osim što je bio spreman napraviti što god treba, tu je bio i za saslušati i predložiti, pojednostaviti stvari. Možda su to i neke njegove osobine koje koristi sada u praćenju sudionika duhovnih vježbi. Koristi ih i u vođenju podcast-a, uglavnom kako bi svojim pitanjima otkrio ili opisao Boga. 

Napisao je kako ga je na prvu privuklo herojstvo kao najdraža vrijednost, ali se odlučio za ljubav, koje se ujedno i boji najviše. Drugim riječima, Patrik nastoji živjeti upravo ono čega se boji, a što je više herojski od toga? 

Kao što on u svom poslu ponekad radi dio, a ponekad slaže cijelu aplikaciju, tako smo i mi  kroz godine s Patrikom malo – pomalo dobivali dio njega, koji se ugrađuje u cijelu sliku SKAC-a. 

Spreman je dati što zna, i naučiti novo, i iz toga izvući više za sebe, pa opet to dati dalje… A za sve to je uvjet da je prisutan. Patrik je tu. Svjestan sebe, drugih i Boga kojeg, ako Ga nema, treba pozvati. 

Puno je Patrikove niti provučeno kroz sve naše projekte, i puno anegdota koje bi vrijedilo zapisati. Kao jednu od najdražih, istaknula bih ….  Jedne Modrave, nešto smo hitno trebali prevesti modravskim čamcem do druge obale. U blizini nije bilo nikoga tko je ikad vozio čamac, pa je Patrik rekao da će on. Uskočili smo u čamac, upalio ga je od prve, i sigurno nas dovezao do druge obale. Tako je i nastala ova fotografija. Iako je situacija bila žurna, s Patrikom se i u žurbi uvijek stignem razveseliti, nasmijati, u žurbi se smiriti.