Večer uoči Ignacijeva, 30.7. održala se u dvorištu Palme proslava Prijatelji u Gospodinu.
Susret je započeo svetom Misom koju je predslavio pater Tvrtko Barun. U propovijedi, pater nije prepričavao život svetog Ignacija, već nas je odveo u zamišljenu meditaciju u kojoj sv. Ignacije s Isusom razgovara o evanđelju dana. Tako je ostao usmjeren na Božju prisutnost, baš kako je sveti Ignacije htio, a usto je prenio temeljna načela njegove duhovnosti: tražiti i nalaziti Boga u svemu, razlučivanje duhova, unutarnje kušanje, vraćanje na jake trenutke susreta s Bogom, egzamen.
Nakon svete Mise i kratke pauze, započeo je razgovor troje prijatelja u Gospodinu. Razgovor je vodio pater Tvrtko Barun sa svojim gostima: Marijom Selak, voditeljicom SKAC-ovog projekta Ignacijevske duhovne obnove za mlade i paterom Daliborom Renićem, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
Prijatelji su se prvo osvrnuli na međusobnu suradnju, odnosno na povezanost SKAC-a i Družbe Isusove, koja se očituje kroz različite aktivnosti. Istaknuli su kako je dio isusovačkog identiteta tražiti suradnju s laicima i podržavati njihove inicijative te kako je i sam sv. Ignacije osnivao bratovštine u kojima su bili aktivni laici. Međutim, za suradnju je potrebna i obostrana formacija.
Govoreći o razlici između ignacijevske i isusovačke duhovnosti, p. Renić je naglasio kako je ignacijevska duhovnost Božji dar cijeloj Crkvi, a ne samo Isusovcima, odnosno kako je ona baština Crkve.
Marija o svom iskustvu u duhovnim vježbama kroz godine govori jednostavno i kroz slike: sedmodnevne duhovne vježbe šutnji su kao jednogodišnji tehnički pregled auta. Svoje iskustvo u službi pratitelja opisuje kroz ulogu retrovizora u vožnji, vježbeniku reflektira gdje je s njime na putu Bog. Duhovno praćenje za nju je zapravo susret s Bogom kroz slušanje druge osobe.
Pater Renić ističe gradacije u svemu u životu pa tako i u duhovnim vježbama. Nije isto pročitati neko književno djelo s 20 ili 50 godina. Tako i ignacijevsku duhovnost u svakom periodu života čovjek doživi na drugačiji način, a sam pater kaže kako moli Boga da se ne umori u traženju odgovora. Iskreno se osvrće i na svoju ulogu provincijala koji nije samo menadžer jer vodstvo među isusovcima je osobno i duhovno.
Pater Barun je razgovor spretno vodio od najšire teme i suradnje sudionika do njihovih osobnih iskustava s ignacijevskom duhovnošću i na taj način zaokružio susret: od Ignacijeva razmatranja u propovijedi, vratili smo se opet Ignaciju kroz njegove duhovne vježbe.
Po završetku razgovora, okupljenima je predstavljen novi portal ignacije.hr koji je nastao kao volonterski projekt sa svrhom da promiče ignacijevsku duhovnost kroz četiri područja: duhovnost, molitva, razlučivanje i akcija.
Bilo je lijepo vidjeti ljude svih dobi, najviše SKAC-ovce i župljane, te druge ljubitelje Ignacija kako s pažnjom prate razgovor. Pitanja za goste iz publike nije bilo, ali vjerujem da su se mnogi s radošću prisjetili lijepih trenutaka duhovnih vježbi. Ponovno sam se uvjerila da se one stalno produbljuju i da je u njima stvarno Bog. Ohrabrila su me svjedočanstva troje ljudi koji su Boga kušali i nalaze Ga u svakodnevici te vidjela ljepotu prijateljevanja u Gospodinu.
Lidija Gojević
