Čitajući ovo Evanđelje ne mogu se ne upitati: tko sam ja u ovom odlomku? Jesam li ja jedna od farizeja i pismoznanaca ili sam čovjek s usahlom rukom? Optužujem li ja Isusa i tražim li mu zamjerke jer ne čini po mome, ili kao ovaj čovjek s usahlom rukom mudro slušam Isusove riječi i zapovijedi? Nepredvidivost života me često vodi k tome da gunđam i mrmljam Isusu jer je teško umrijeti sebi svaki dan. Teško se odreći navezanosti na grijeh, na ljude, na stvari. A ono najteže – to je slušati i biti ponizno dijete Božje. Što dijete čini? Dijete se u potpunosti predaje u ruke svome Ocu, jer zna da mu On čini dobro. Dijete zna kako može vjerovati Ocu i zato mudro sluša Njegove riječi i zapovijedi. I tako ga On ozdravlja, u usahlu ruku udiše život, a usahlom srcu daje Ljubav, tj. sebe samoga.
