Svaki čovjek slijedi svoje čežnje, one pozive srca i mir, koji mu Duh Sveti daruje, kada donese neku odluku. Školujemo se, putujemo, istražujemo, upoznajemo nove ljude, krajeve i zemlje. Svakoga dana učimo nešto novo o sebi i o svijetu. No gdje je u cijeloj toj priči u našemu životu Bog, koji je sve stvorio? U kojem dijelu života spoznajemo Stvoritelja i dopuštamo mu da bude dio nas? Kod svake osobe je to drugačije. To može biti jedan trenutak spoznaje, neko iskustvo ili tradicija iz obitelji. U današnjem evanđelju Bog nas poziva da budemo otvorena srca i strpljivi prema bližnjima. Bog uvijek poziva, zaslužena plaća nas čeka, no na nama je samo da se odazovemo. Kada god sam sudjelovao u volonterskim radnim akcijama SKAC-a, na kraju radnog dana svi smo dobili topli obrok i palačinke. Svi jednako. No, uvijek mi je bilo draže kada sam došao u rano jutro među prvima, više radio i duže dijelio tu radost i zajedništvo u zajednici. Tada su mi i palačinke bile ukusnije.
