Ostalo je manje od mjesec dana do proslave 25 godina SKAC Palme. Radujemo se zajedno 28. studenoga od 16 sati u Palmi (evo pozivnice). Od prošlog rođendana do danas, podijelili smo više od 40 svjedočanstava i priča o tome kako je Bog kroz SKAC djelovao u životima mladih. Današnja je priča o bračnom pozivu dvoje divnih ljudi koji su se sreli, zaljubili i vjenčali u Palmi. Oni su Marija i Gaj Grbić (Marija je preuzela pero u svoje ruke, ali Gaj je sve potvrdio).

Započela bih s davanjem malo konteksta. Gaju je Palma bila župa u kojoj je odrastao tako da se on tu uvijek negdje motao, a ja sam 2014. došla na Misu mladih, vidjela poznatu curu u zboru i odlučila se priključiti pjevačima. Prošlo je par godina gdje smo se samo usputno viđali u SKAC klubu (jer je Gaj u to vrijeme tamo konobario, a mi zboraši prije i poslije proba i misa mladih rado ćakulali). Onda u jednom trenu Gaj se odlučio priključiti u zbor, a ja sam tada bila voditeljica zbora te kako nije bio siguran koliko dobro zna pjevati molio me da se nađemo na par satova nasamo da ga poslušam i dam mu neke smjernice za pjevanje. To vrijeme nasamo se skoro svaki puta odužilo – išli bismo u menzu skupa, prošetati ili nešto treće ali provodili smo vrijeme zajedno… Samo smo se upoznavali, još bez neke primisli o vezi zato što ja Gaju nisam bila njegov tip, a on je meni bio premlad i nesituiran, hahahaha.

Bog koji otkriva ljepotu i naši otpori

Onda je lagano počelo otapanje, rušenje i oslobađanje od tih naših zacrtanosti/krivih slika itd. gdje smo gledali kako nas Bog približava jedno drugome i kako jedno iz drugog izvlačimo neku ljepotu za koju nismo ni znali da je tu. Ja sam uz Gaja mogla primit nježnost i bit ranjiva i nježna, a on je počeo gledati dublje i ljepotu koja zapravo je tu, ali kad dopustiš gledati na drugačiji način. U tom procesu javljali su se i brojni otpori i strahovi, ali ono što je nama bilo ključno i stalno u tome je da smo o njima pričali, tražili pomoć duhovnika i uvijek iznova razlučivali i odlučivali se za odnos.

Jedan od takvih podosta intenzivnih događaja bio je trenutak zaruka gdje se dogodilo to da kad me Gaj zaprosio u meni se stvorio ogroman pritisak, grč i panika jer sam u isto vrijeme to jako htjela, ali nikako nisam mogla pristati jer su se tu pojavili na površinu kao nikad do tad svi ti moji strahovi i lažne sigurnosti poput: on je 2 godine mlađi od mene, nismo oboje ni faks još završili (plot twist, još uvijek nije završio faks, a 4 godine smo u braku s trećom bebom na putu :D), mojima se to sigurno neće svidjeti, itd., itd. Ja sam tad doslovno zanijemila i samo počela plakat, a Gaj je samo rekao: "Ne moraš sad odlučiti, polako, uzmi si vremena." Kako mene Gaj vodi u nježnost 🙂 – i u tom trenutku meni je došla sloboda i mogla sam mu objasnit što se u meni dogodilo upravo.

Razlučivanje, magis krug, egzamen – SKAC nas je preodgojio!

E sad ide još jedno predivno Božje orkestriranje – par dana prije zaruka ja sam se prijavila na tečaj razlučivanja kojeg je vodio p. Špiranec na kojeg je bilo potrebno doći s nekom odlukom koju bismo htjeli donijeti s Bogom, a ja nikako nisam imala takvu odluku… Do zaruka, haha. U tom procesu tečaja Bog je došao opet nježno, da me vidi i da su mu važne moje želje… Tu je došla opet sloboda, hrabrost i pripadnost – iskustvo kušanja Božje ljubavi koje me nosilo u svakoj težini koja bi se onda u priopćavanju roditeljima ili drugim okolnim situacijama pojavljivala.

Gaj kaže da je za sve to vrijeme jednostavno imao duboki mir uz kojeg je išla i sloboda. Kad god bi teško ili od straha došlo, on je bio taj za kojim je išao. Gaj i ja kažemo da nas je SKAC preodgojio i da smo kao neko novo djetinjstvo imali u njemu jer su tu bili pateri kao očinske i svete žene koje su im pomagale kao majčinske figure. Baš smo doslovno sve novo učili. Kako ostaviti prostor iza sebe boljim nego što si ga našao, kako primati gosta kao Krista, kako ući u teško i opomenuti drugog kad Ljubav traži, kako saslušati i pobrinut se za drugog, uopće vidjet njegovu potrebu, kako jest i odnosit se prema hrani kako je Bog naumio…ma sve. SKAC nam je (bio) dom i obitelj.

I onda sad iz toga išlo je i to naše življenje vjere, rast u odnosu, komunikaciji. Čini mi se da je za nas najkorisnije, a onda možda i najvažnije umijeće razlučivanje. Traženje Božjeg u svemu, dok smo bili u vezi, a pogoootovo sad u braku, kroz alate egzamena i magis kruga. Tu smo pokušavali kroz to Božje sito sagledat koja misao je Njegova, što u naš odnos donosi dobro, što ne, što je moja odgovornost, gdje ona prestaje, prepuštanje, što kad se neki nama važan plan izjalovi, gdje je Bog tu onda, itd. SKAC je s nama ispunio svoju misiju i viziju jer tu stvarno jesmo upoznavali sebe, druge i Boga i učili kako kušat Njegovu ljubav… Da cijeli život provedemo samo zbrajajući blagoslove koje bismo primili kroz SKAC mislim da ne bismo imali vremena pobrojit ih do kraja.

Poruka ekipi koja je sada tu gdje smo mi nekad harali je da koriste programe SKAC-a i idu tamo gdje ih Bog u njima zove jer vjerujem da je i samo to što ih je Bog doveo u SKAC ogroman dar i pokazatelj toga koliko za njih brine. Uz takvog Oca ne treba se bojati blizine ili pogreške, sve će biti oke. 🙂 Bog je s nama!