“Pobožnost prema tebi, o presveta Djevice, jest kao spasonosno oružje što ga Bog daje onima koje hoće spasiti.”
Sv. Ivan Damaščanski
Danas slavimo Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Danas se prisjećamo jedne od dogmi naše vjere: da je Marija na kraju svoga zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u slavu neba, u život vječni, u nazočnost svoga Božanskoga Sina. U nebu Marija neprestano moli za nas, pruža nam utočište i daje snagu, i nikada ne prestaje pred svojim Sinom moliti za spasenje grešnika. Današnja misna čitanja puna su rečenica koja nam otkrivaju nebeske dubine, poniznost i jednostavnost Kraljice na nebo uznesene, koju imamo milost nazvati našom Majkom.
Uznesenjem na nebo, Blažena Djevica Marija nastavlja pridonositi Božjem spasiteljskom planu, jer ona, kao dobra Majka svojoj djeci, postaje “bedem svijeta, spasonosna daska za brodolomce nošene valovima, lađica za one koje valja voditi za ruku, odvjetnica grešnika, te konačno ljestve kojima se smrtnici mogu popeti na nebo.” (Sv. German) Marija je doista najljepši put u Nebo. Toliko nas ljubi i rado nas želi vidjeti u Nebu. Svaku našu molitvu dočekuje raširenih ruku i na krilima anđela donosi svom Sinu. Štiti nas svojim plaštom i u svakoj potrebi i nevolji šalje anđele. Ovo naše zemaljsko putovanje često bude prožeto suzama, kušnjama i poteškoćama. Ali Marija je tu kao znak nade i utjehe. Kao Sunce koje rasvjetljuje svaku tminu.
Život u pobožnosti prema Majci Mariji predivna je avantura svetosti. S Marijom naš život postaje raspjevan Himan Stvoritelju. Marijin fiat postaje naše odlučno “da” Bogu, u svakoj odluci, situaciji i poslanju. Uz Mariju, izvor naše duše sjedinjuje se s izvorom Žive vode koja struji u život vječni. Penjimo se po ljestvama Marijine poniznosti i čistoće prema Nebu, jer tad nikada nećemo zalutati.
Sveta Marijo, vrata nebeska, moli za nas!
