Ne razumijem se baš u financije, ali čini mi se da bi se ulaganja iz Isusovih prispodoba mogla nazvati visokorizičnima. Prodati sve što imam zbog mogućnosti da će me na nekoj nimalo posebnoj njivi dočekati blago koje sam tamo sakrila, mislim da bi me uhvatila velika tjeskoba da radim takvo što. A Isus me poziva ne samo da uložim sve što posjedujem, nego i svoj trud i vrijeme jer samo ako tražim, mogu i pronaći, a onda, možda i prepoznati vrijednost onoga što nađem. Jesam li sve ovo razumjela? A nisam, što ću. Zato kao Salomon danas molim: “Gospodine, daj mi pronicavo srce”, da blago traži tamo gdje ga ima, a ne gdje ga nema i da ga izdvaja iznad svega drugoga.
