“Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Jednom prilikom išli smo autobusom na neki nastup sa zborom. Sjeo sam do jedne prijateljice iz zbora koju nisam tad previše znao. Ipak, u svom stilu, udario sam ja po nekim “prezanimljivim” temama iz fizike i nakon par minuta shvatio da me prijateljica ne sluša. Prestao sam pričati, a ona to nije uopće primjetila. Shvatio sam da sam naporan. Bila je to objektivna istina o meni koju nisam vidio jer sam bio “slijep”, a drugi oko mene me na to nisu htjeli upozotiri. Tu večer sam na facebooku napisao status u kojem sam molio prijatelje da mi napišu što ih smeta i što misle da bih trebao promijeniti. Većina je komentirala zašto toliko brinem o mišljenju drugih… Strah da nekog ne povrijedimo, da se netko ne osjeća loše, strah od izgubljenog prijateljstva je toliko puta zakočio istinu. Vidiš, ali je lakše ostati slijep kad je u pitanju bratska opomena. Naravno, sve treba reći u ljubavi, ali i istini jer će inače slijepac voditi slijepca.
