„I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“ Oduvijek mi je bilo teško shvatiti i prihvatiti ovu rečenicu. Protivila se svemu onome što znam i poznajem u svijetu u kojem živim. Kada se natječem u nečemu uvijek moram dati sve od sebe i težiti tome da budem najbolji izdići se od ostalih da bih bio primijećen i među prvima. Težiti za tom „moći“.. No jednom sam se našao u situaciji kada sam trebao pobijediti sebe i otići ispod te „časti“. Naime, nakon mise mladih šetuckao sam do Črnomerca i putem mi se pridružio jedan hipi. Javila mi se misao što ako me neko vidi s njim, no uspio sam nadići to te ostati u društvu s njim. Baš sam mogao vidjeti Boga u njemu, kada smo pričali o njegovu životu. Shvatio sam što znači biti sluga, a to je ne bojati se onoga neugodnoga i onoga gdje možeš biti ponižen pred drugime jer i to može biti dobro i puno ploda iz toga može izaći. Božja logika je iznad logike ovog svijeta.
