„Tko je majka moja, tko li braća moja?“. Činilo mi se lako odgovoriti na ovo pitanje. Već dugo neke ljude s kojima me ne veže krv smatram svojom obitelji. Čak mi se činilo jasnim da smo svi mi u Crkvi međusobno braća i sestre. Pa čak i da sam sestra onima koji u Crkvi još nisu. Ali, pomisliti da bi Krist mene nazvao sestrom, pomisliti da me poslušnost volji Očevoj čini bliskom Kralju svih kraljeva kao s vlastitim bratom… Kakva milost! Pa na Nebesima imam starijeg brata koji me želi voditi za ruku, bdijeti nada mnom, ići gdje ja idem i biti tu kada shvatim svoju malenost i poželim mu se uteći za pomoć
