Ta činjenica da nas Isus uvijek naziva našim imenom stvara mi trnce. Samo zamislim kako On izgovara moje ime, i veliki val milosti prođe moje tijelo i dušu. Osjećam se tako malenom tada, jer ne mogu podnijeti i prihvatiti toliku Ljubav. Često zaboravim da On poznaje mene, moje morske dubine i sve što one kriju. Zaboravim da sam ja za njega autentična, neponovljiva jedinka i da me On ljubi baš takvu. O moj Isuse, tako se lako prepustim uspoređivanju, zavodljivosti svijeta i zaboravim na Tebe u meni. Onda me napadaju strah,zabrinutost, tjeskoba i gubim obzor…

Gospodine, zaroni sa mnom u dubine, očisti me i nauči kako da se prihvatim i ljubim, kao što Ti to činiš.