Epdiemiološka situacija i propisane mjere u organizaciji ljetnih kampova predstavljale su izazov na koji je SKAC odgovorio jednostavnošću. Organizirana su 3 termina duhovnih vježbi u šutnji na Modravama za sedamdesetak volontera i sudionika naših programa pod geslom „U svemu ljubiti i služiti“. Taj je izraz često rabio sveti Ignacije koji je i osmislio sustav kako pomagati dušama da se susretnu s Gospodinom i urede život po Njegovoj volji.

Tako su mladi šuteći radili u starom masliniku, jeli u hladu nekoliko borovih stabala, kupali se, prali posuđe i sunčali se uz obalu, susretali se s Presvetim u šatoru sastanka, uživali u izlascima i zalascima sunca, pomagali jedni drugima u olujama. Uz svakodnevnu misu i tek poneki nagovor patera Špiranca i patera Mravka, vježbali su se u prepoznavanju Božje prisutnosti u malim stvarima. Tu im je najviše od pomoći, kako sami kažu, bila tišina i svakodnevni razgovori s pratiteljima koji su poput sidra zaustavljali njihove brodove tamo gdje bi našli Boga.

Pratitelji kažu da se svih osam dana može svesti na jedno pitanje: Gdje ti je bio Bog? I jedan odgovor: Tu ostani! Po evaluacijama se čini da nema onoga tko Boga nije sreo. Ta odavna se već govori da i Bog na Modravama ljetuje ? Ova godina posebna je i po maloj procesiji s Gospinim kipom, što možete vidjeti na fotografijama u galeriji.

Sudionike smo pitali što bi rekli nekome, tko ih upita, da sažmu svoje iskustvo duhovnih vježbi, tj. koje su darove ponijeli sa sobom po izlasku iz šutnje. Izabrali smo par odgovora u nadi da će vam oni najbolje dočarati blagoslov obavljanja duhovnih vježbi u šutnji na Modravama:

  • Otkrila sam novi način molitve, da se rad može posvetiti i da je Bog stalno prisutan, da ga svaki dan treba naći i stalno posvijestiti Njegovu prisutnost, da je ključ biti s Bogom.
  • Hrabrost, Poniznost, Prepoznavanje prilike za služenje.
  • Sa sobom ću ponijeti darove nesebičnosti, pomaganja drugima, radosti života u malim stvarima, smisao discipline i rutine, smisao kombinacije rada i molitve te taj bliski i iskreni osobni odnos s Bogom. Ponijet ću i zahvalnost. Ona je najbitnija.
  • Naučio sam ljubiti tišinu i još malo bolje slušati i vršiti Božju volju prije svoje.
  • Spoznaju da je Bog uvijek tu i da ga ne moramo ganjati po svijetu da Ga nađemo. Trebamo ganjati ili čekati kraj sebe, oko sebe i u sebi. U malim stvarima i u nelogičnim stvarima, tj. tamo gdje bi ga inače najmanje očekivali (npr. u odmoru).
  • Šutnja je blago koje se samo umnaža u Božjoj prisutnosti. Naučila sam bolje osluškivati Boga, a utišati svoje sebične želje. Tišina mi je uvelike u tome pomogla jer su te želje došle na površinu. Iako je ponekad teško i ne znam koji je smisao i zašto patimo, sve vrijedi.
  • Slobodu da se ne bojim odbaciti moje sigurne papuče/patike. Da živim sadašnji trenutak i hodam s Bogom korak po korak. Da je svaki taj korak s Njim siguran i da je moguće prehodati bos cijele Modrave bez ijedne ogrebotine jer Bog brine za moj korak, ja samo usporim i osluškujem.
  • Božju blizinu i nježnost i humor.
  • Ponijela sam svakodnevnu kavu s Isusom u osami i tišini. Također više sada stvari s povjerenjem prepuštam njemu i čuvam mu mjesto u svemu što činim
  • Da sitnice život znače. Ponijela sam veću zahvalnost i radost.
  • Da je to teško riječima opisati, da se mora baš iskusiti i osjetiti i proživjeti, ali da je neprocjenjivo.
    Nosim sa sobom Njegov pogled, traženje i pronalaženje Njega u svakodnevnim poslovima i obvezama, mir i radost.
  • Bog je pun iznenađenja i lijepo je upustiti se u avanturu s Bogom. Plodovi su veća svjesnost Božje prisutnosti u svakodnevnom životu (a misa na koju sam i prije redovito odlazila tj. gotovo svakodnevno, sada mi je još posebnija), češće promatranje situacije iz Božje perspektive (što On misli o određenoj aktivnosti).