Svi smo u životu bili s obje strane loše opomene. Nekada zna biti pogrešna, zlonamjerna, dana u pogrešno vrijeme, izrečena tako da kod osobe pobudi bijes i želju da učini upravo suprotno… Isus kaže da opominjemo nasamo a mi jedva čekamo da osoba sagriješi kako bi ju opomenuli pred što većim brojem ljudi, da ispadne kao da je Mr. Moral spasio stvar i pokazao svima kako se živi Evanđelje. Osim toga, nestrpljivi smo čekati pogodnu situaciju da opomenemo nasamo jer želimo skinuti s leđa teret opomene i samo ga predati osobi, nama je najvažnije da smo ispunili svoju dužnost. Također, od navedena tri koraka u Evanđelju mi često ostanemo na prvom. Isus ne želi da činimo što je nama lagodno nego što drugome pomaže. Učimo se od Isusa koji je „Savjetnik divni“ (Iz 9, 5) i molimo ga za milost davanja opomene jer prava opomena spašava od pakla.